Osnivanjem nove Zavičajne zajednice Borovičana (u daljnjem tekstu ZZB) u rujnu 2007. g. nastoji se kontinuiranim godišnjim susretima Borovičana u Borovici, Zagrebu, Beču ostvariti geslo „Borovica živi“.
Ali moram primjetiti da niti u jednom intervjuu, niti članku na web stranici, nije spomenuta prethodna „ratna“ – prva Zavičajna zajednica Borovičana Zagreb kao da naprosto nije postojala, a pogotovo da je ova nova ZZB nastavak „ratne“ ZZB.
Da ne bi bili zaboravljeni i nespomenuti svi oni koji su s puno ljubavi i odricanja, bezrezervno pomagali napaćenoj Borovici kroz ZZB, osjećam već duže vrijeme potrebu i moralnu odgovornost napisati nekoliko redaka o ZZB iz 1992. g.
Prve ideje o stvaranju nekakvog kluba Borovičana po uzoru na klubove hercegovačkih studenata potekle su od p. Pere Nikolića (s brijega) sredinom 80-ih kada je u Palmotićevoj 33 obavljao dožnost kapelana.
No tada nismo osjećali potrebu za takvim klubom, jer nas nije bilo puno u zagrebu, tj . izvan Borovice. Tada smo se gornjoborovičani sastajali na slavljenju rođendana u mojoj kući u Grgićevom putu 35, dečki su se susretali u kafićima (jednom zgodom čak 20-ak Nikolića), a donjoborovičani su se sastajali na svoj način.
S početkom rata u Hrvatskoj, te s izvjesnošću da će se isti dogoditi i u BiH, opet na ideju p.Pere Nikolića koji je tada u Palmotićevoj 33 služio kao superior, javlja se zamisao o potrebi osnivanja zavičajne zajednice svih Borovičana. Svi smo bili jednoglasni, s idejom se složio i župnik vlč. Mato Majić. Obavljene su sve pripremne radnje te je razglašeno da će se 23.05.1992. održati skupština ZZB Zagreb u Palmotićevoj 33. Bilo je prisutno puno Borovičana. Sjednicu i uvodni govor održao je p. Pero Nikolić, a sjednicu je vodio Blaško Matić.
Izabrano je Predsjedništvo:
1.) Blaško Matić – predsjednik
2.) p.Mirko Nikolić – tajnik
3.) Ivanka Nikolić – zamjenika predsjednika i blagajnica
Izvršni odbor: Ambroz Nikolić (Mandića) Varaždin, Jozo Matošević (Markov), Jozo Nikolić (s brijega), Ivan Parić, Marija Tašev (Malića), Filomena Nikolić, č.s. Ilijana Djaković i č.s. Jadranka Djaković.
Nadzorni odbor: Mijo Nikolić (Malinića), Tihomir Marić i Matošević Kruno.
Za kontakte su određeni:
sa Caritasom: p. Mirko Nikolić
sa Varešom: Ivan Parić
sa inozemstvom: Jozo Nikolić
sa HDZ-om: Blaško Matić
ZZB Zagreb kao dobrovoljna udruga građana podrijetlom iz Borovičkog kraja imala je svoj statut, žig, kunski i devizni račun , te memorandum (kojeg je vlastoručno nacrtao Mijo Nikolić –Malinića), a služio je za pisanje zamolbi za pomoć, slanje zahvalnica i potvrda o poslanoj pomoći u Borovicu).
Zadaća ZZB je bila prikupljanje humanitarne pomoći te otpremanje iste napaćenom zavičaju i Vareškom kraju (oko 300 obiteljite oko 1000 stanovnika).
Naši Borovičani iz Hrvatske i sa svih strana svijeta (Bečani, Švicarci, iz Kanade, Australije, Nizozemske) kao i mnoge pravne osobe iz Hrvatske te humanitarne udruge iz Austrije i Njemačke koje su tada djelovale u Zagrebu, slale su svoje priloge, a članovi ZZB su nabavljali i slali Borovičanima ono najpotrebnije. Tijekom 1992. i 1993. g. poslane su značajne količine brašna, soli, šećera, ulja, deterđenata, graha te lijekova. Glavni, ali ne i jedini prijevoznik bio je Nikola Simić ,koji je katkada nadljudskim naporima uspijevao isporučiti poslanu robu u Borovicu.
1993. g. smo nabavili MOBILNU STNICU za potrebe Borovičana (tada prvu na Vareškom području).
Susreti Borovičana su se održavali jednom godišnje, obično za Preobraženje, najčešće u Palmotićevoj, gdje su nam, tada kao i danas, Isusovci velikodušno i bez ikakve naknade, ustupali svoje crkvene prostore za Svete mise i svoje dvorane za sjednice i druženja. Jedan susret je održan u crkvi sv.Barbare u Gornjem Vrapču, a jedan na Krugama u crkvi…
Nakon egzodusa Borovičana i protjerivanja iz Borovice te brige oko smještaja onih koji su došli u Zagreb i prestankom okolnosti za daljnje djelovanje, prestala je aktivno djelovati ZZB, ali su svi oni koji su izašli iz Borovice dobili simboličnu novčanu pomoć od preostalog novca.
Da nebi bili zaboravljeni oni koji su u to vrijeme najviše doprinijeli da naša Borovica ni u čemu ne oskudjeva i da su ljudi bili dobro opskrbljeni za duže vrijeme smatram, da je obveza navesti najvažnije:
1.) PROVINCIJALAT DRUŽBE ISUSOVE, Zagreb, Palmotićeva 33
2.) TRANŠPED d.o.o., Zagreb, Kranjčevićeva na čelu sa direktorom i Predsjednikom bivše ZZB Blaškom Matićem. Sve što je trebalo riješiti pravno, novčana pomoć, logistika, svaki sastanak, a vjerujte mi nije ih bilo malo, održavao se u prostorijama Tranšpeda, posjeti našim izbjeglicama po južnoj Hrvatskoj i BiH, itd, itd...
3.) Kao fizičke osobe najviše novčanih priloga i donacija prikupili su :
- dr. Mato Matošević (Jozinice) i njegova supruga Angela, koji žive u Innsbrucku, koji je savjetovao da nastojimo podijeliti pomoć potrebnima: „Nit po babi , nit po stričevima, nego pravdi Boga jedinoga“ ,
- don Mijo Nikolić, ( s brijega) prvi borovični svećenik,
a koji i danas rado pomažu i redovito posjećuje Borovicu.
Želim puno uspjeha ZZB u ostvarenju gesla „Borovica živi“ i nauma povezivanja Borovičana razasutih na svim stranama svijeta koji mogu ako ne fizički (u Zagrebu, Borovici i Beču), onda u virtualnom svijetu, komunicirati i kontinuirano saznavati novosti vezane za našu Borovicu i Borovičane na web stranici www.borovica.net .
Ivanka Nikolić, član prve, a određeno vrijeme i nove ZZB.