Dana 30. listopada 2010. – na dan egzodusa koji se dogodio prije 17 godina pred naletom postrojbi Trećeg korpusa Armije BiH – u Borovici je upriličen ceremonijal otkrivanja spomen-obilježja žrtvama rata.
Kroz prisjećanje na žrtve moglo se doznati i to da su u Borovici u vrijeme Drugoga svjetskog rata život izgubile 54 osobe, a u posljednjem ratu 17 osoba, od kojih tijela petorice civila i vojnika još uvijek nisu nađena. Stoga je, prigodom blagoslova spomen-obilježja koji je obavio kardinal Vinko Puljić, više puta izgovoren apel za pomoć u njihovu pronalaženju, ali čini se da taj apel iz tjesnaca podno borovičkog brda Križ, kao i dosad, nitko nije želio čuti jer su od pozvanih medija bili prisutni samo lokalni list i radio.
Piše Mladenko Marijanović
Neobično lijep listopadski dan, bez ijednog oblačka, bio je pravi nebeski dar svima koji su išli u Borovicu prisjećati se kobnih ratnih događaja iz 1993. i pokloniti se žrtvama. Za uspješan prihvat gostiju i pedantno razrađen protokol u povodu otkrivanja i blagoslova spomen-obilježja zajedničke su napore uložili udruga "Naš dom Borovica", župni ured Borovica i Zavičajna zajednica Borovičana Zagreb. A uz značajan broj službeno nazočnih i domaće stanovništvo, za ovu je prigodu doputovao i jedan broj Borovičana iz Hrvatske i Austrije.
Najprije je služena misa u borovičkoj župnoj crkvi na Požeblju, čiju se unutrašnjost još uvijek uređuje. Uz koncelebraciju nekoliko svećenika iz susjednih župa misu je predvodio nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, te u homiliji istaknuo: "Ovdje smo danas da izrazimo vjernički stav i molimo za duše nevino stradalih Borovičana, a molimo i za duše onih koji kriju zločin, kao i mjesto gdje su ubijene sakrili: Bože, ne daj im mira dok to ne otkriju. I ta molitva vrijedi za sve, jer nisu samo kod katolika žrtve."
Spomenik je lociran u Donjoj Borovici, nedaleko groblja i uz cestu što vodi prema Kopijarima i Kraljevoj Sutjesci. Nemoguće je ne opaziti ga. To je i bio cilj – da svaki prolaznik može uočiti i najmanju ploču, onu uz imena petorice nestalih, na kojoj stoji: "Pomozite nam da pronađemo njihova tijela". Idejno rješenje spomenika uradio je dipl. ing. Danijel Lekić iz Vareša, a izgradnja je povjerena tvrtki "Consulting d.o.o." iz Sarajeva. Spomenik se sastoji od četiri segmenta od kojih svaki ima svoju simboliku i zaseban tekst, a središnje mjesto u kompoziciji zauzima križ. Lijevo od njega su imena 12 stradalnika u posljednjem ratu, a desno se nalaze dva teksta: u gornjem dijelu je zapravo jedna strofa pjesme što su je borovičke žene zapjevale na zgarištu razorene crkve o svom prvom dolasku u Borovicu, a u donjem posveta svim žrtvama od zahvalnih Borovičana. Ugraviran je i hrvatski grb. A krajnje desno su na posebnim stupićima istaknuta imena nestalih, o kojima su, podsjetimo se, pripadnici snaga Unprofora ostavili posljednje svjedočanstvo, tj. da su zatekli njihova tijela masakrirana, neka i zapaljena, ali dok su se vratili s odgovarajućim vrećama za posmrtne ostatke, tijela su uklonjena s mjesta zločina. Tužno je, čak i pomalo bespredmetno, još jedanput naglasiti da se za taj zločin, dodajući mu spaljivanje kompletne Gornje i Donje Borovice i Osretka, malo zna i da nadasve nitko nije procesuiran, a kamoli za to odgovarao.
Otkrivanje spomenika teklo je postupno i učinilo je to nekoliko najpozvanijih osoba iz reda najbliže rodbine poginulih, kao i predstavnici domicilne i iseljene Borovice. Kardinal je potom blagoslovio spomenik i prvi se prigodno obratio nazočnima, a nakon njega obratili su se borovički župnik don Perica Majić, predsjedatelj Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Niko Lozančić, predsjednica Udruge poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Općine Vareš Dražana Klarić, te Nikola Šimić koji je u ime Inicijativnog odbora za gradnju spomenika izrekao pojedinačne zahvale svima koji su na razne načine pomogli projekt. No, prije njega obratio se fra Mato Topić, inače definitor Franjevačke provincije Bosne Srebrene, ali je govorio kao svjedok ratnog vremena. Prisjećajući se trenutka kada je tadašnji borovički župnik don Mato Majić došao u župni ured Vareš s borovičkim župnim maticama i viješću da Borovičani, granatirani i opkoljeni jakim snagama, moraju bježati sa svojih ognjišta, fra Mato je iznio, kako je kazao, strašni zaključak koji mu je tada prošao glavom, a koji je glasio: "Kad su Borovičani, koji su toliko vjerni svojim korijenima, morali otići – nećemo ni mi u Varešu moći ostati!". Fra Matin je emotivni govor ujedno trebao svima onima koji su očekivali dolazak i riječ "svoga" don Mate, koji je sada župnik u Poljacima. No, on je bio spriječen, ali je poslao pismo i u njemu posebno naglasio: "Danas kad stojite kod spomenika borovičkim žrtvama, ne zaboravite podići i spomen Bogu u svojim srcima".
Nakon što su upaljene svijeće i za svakog poginulog zataknuta po jedna ruža od strane njihove bližnje rodbine, te položeni vijenci od strane predstavnika raznih institucija i političkih stranaka, među kojima su kao određeni iskorak primijećeni vijenac Općine Vareš i općinskoga SDP-a, za sve nazočne upriličen je domjenak u objektu ambulante i na malom trgu u Donjoj Borovici.
Središnjega gosta, uzoritog kardinala Vinka Puljića na odlasku smo zamolili da se za list "Bobovac" kratko osvrne na svoja tri dolaska na područje općine Vareš u razdoblju kraćem od mjesec dana, na što je kazao:
"To su takvi razlozi da sam morao odvojiti vrijeme i doći. I raduje me biti s ovim svijetom kao potpora za povratak i ostanak. Posebno mi je radost da je Bog udijelio danas tako lijepo vrijeme, kao što je i na Bobovcu."
100a – Imena nestalih zauzimaju posebno mjesto
100b – Dio Borovice i danas je u razvalinama