Napokon je došao i taj trenutak, crkva u našoj dragoj Borovici je posvećena i njena duša je ponovno zaživjela. Taj veliki događaj se dogodio 05. kolovoza 2011. godine, kada je u Borovici, koju svi toliko volimo, ponovno sve zaživjelo.
Veliki broj Borovičana je došao i ponosno
prisustvovao tome, tako velikom događaju. Također je važna, ali svakako i posebno, lijepa činjenica ta da se okupilo i puno prijatelja Borovice, koji su opet pokazali da je Borovica i dio njih, da ta Borovica, koju su u ratu razorili, ima dušu i posebnost, i da će je imati zauvijek.
Na dan posvete crkve, sve je počelo u 11 sati prijepodne, tako što je Uzoriti Vinko kardinal Puljić otvorio našu crkvu, nakon što mu je naš Grga Vukančić predao ključ. Nakon toga je počela Sveta Misa, tijekom koje je uzoriti Vinko kardinal Puljić posvetio crkvu. Nakon Svete Mise, otvoren je i novi asfalt koji krasi našu Borovicu. Taj asfalt se proteže od Gornje do Donje Borovice i uvelike olakšava ulazak u Borovicu, ali i prolazak kroz nju. Nakon otvorenja asfalta, počelo je slavlje, druženje i kolo, koje su svi već željno iščekivali. Svaka borovička duša je bila ispunjena i svako borovičko srce ponosno, jer bilo je lijepo biti tamo, i znati da, bez obzira na sve, i dalje imamo jedni druge, ali i da i dalje imamo i našu Borovicu. Zabava je, naravno, trajala do dugo u noć, kada su se i oni najhrabriji odlučili razići.
Ali tu nam nije bio kraj. Sutradan, 06. kolovoza slavili smo patron župe Borovica. I na taj dan je održana svečana Sveta Misa, i bilo je lijepo vidjeti da se broj Borovičana nije smanjio, da je crkva opet bila puna. Nakon Svete Mise, održan je koncert klasične glazbe, na kojem su svi mogli vidjeti talent mladih borovičkih snaga, sestara NIkolić. Kada je koncert završio, nije nam preostalo ništa drugo nego opet zaigrati kolo, družiti se i uživati. Druženje se opet protegnulo do dugo u noć, a sve to u pratnji odlične grupe Spomenar.
U nedjelju smo se svi okupili u Donjoj Borovici, na Svetoj Misi, nakon koje smo nastavili naše, sada već trodnevno druženje i zabavu. U popodnevnim satima se dio Borovičana morao razići, polako se vraćajući svojim svakodnevnim obvezama. No, srca su im bila ispunjena i ona su svakako ostala tamo gdje im je i mjesto, u našoj dragoj Borovici. Oni koji su ostali, u ponedjeljak su se sastali u Duboštici na Svetoj Misi i nastavku druženja.
Na kraju svega, ponosno možemo reći da je tako važan događaj, kojeg smo svi iščekivali sa velikom radošću, ali na neki način i sa strahom, prošao vrlo dobro, zahvaljujući izvrsnoj organizaciji i trudu svakoga tko je sudjelovao u njoj. Naša Borovica je opet bila puna, opet su je posjetila njena djeca koja su se morala rasuti po cijelom svijetu. No, najbitnije od svega je da smo još jednom dokazali ono što stalno i govorimo – da naša Borovica živi! KOMPLETNU FOTOGALERIJU POGLEDAJTE
OVDJE