MRŽNJA JE SRUŠILA, LJUBAV JE OBNOVILA! I to je dočekano. Gornja i Donja Borovica povezane su asfaltnom cestom. No, do njih se još dolazi makadamom. Ali to nije bilo važno 5. kolovoza 011. kada se činilo da doista svi putevi vode u Borovicu.
Veliki broj gostiju, posebno iz Borovici susjednih župa Vareš i Vijaka uspeo se toga ana na Požeblje. Na kotačima naravno, ali podvucimo još jedanput – nikad udobnije. Borovičana također odasvud. To je tako svake godine početkom kolovoza kad se približava patron – 6. kolovoza. No, ovaj put se jedan veliki događaj zbio i uoči patrona. Blagoslov novosagrađene crkve.
Prethodna je borovička crkva poživjela od 1926. do 1993., kad su je, po ulasku u prazno selo, oskvrnuli i zapalili pripadnici formacija Zeničkog korpusa Armije BiH. Selo je također spaljeno. I to ne jedna Borovica,nego dvije. Grumenja zgusnutih kuća bila su naprosto izbrisana iz krajolika. Izgorjelo je sveukupno oko 400 objekata. Stoga se svakome tko je prvih godina iza rata došao na područje Borovice činilo da je tu život rekao – zbogom.A onda je ipak uslijedio preokret. O tome može svjedočiti samo netko tko je otpuhivao pepeo sa zgarišta Borovice poput don Mate Majića, ratnog i poratnog župnika. On nije mogao doći i nazočiti blagoslovu crkve koju je započeo graditi, prije deset godina, ali svojim se Borovičanima obratio preko njihove internetske stranice: "Od 29 godina svećeničkog služenja – punih 15 godina (1989. – 2004.) radosno sam ljubio i služio povjereno mi stado župe Borovice. Ne samo da su to bile i moje najljepše godine života, svećeničkog zanosa, entuzijazma i moje prve župe koja mi je povjerena kao župniku – već su to bila milosna vremena koja mi je Bog povjerio da ih prokoračam zajedno s njima i podijelim usud njihova života", naveo je, između ostalog, i u najkraćem opisao što je sve za njegova vremena u Borovici prethodilo ovom povijesnom 5. kolovozu.A sad konačno i o samoj ceremoniji (odnosno dvjema). Blagoslov crkve rijedak je događaj. Na području sutješkog dekanata posljednji je bio upravo u Borovici daleke 1926.Sve je počelo pred zatvorenim ulaznim vratima, simboličnom predajom ključeva kardinalu Vinku Puljiću, posvetitelju crkve. Ključ je predao Grga Vukančić, pionir povratka u Borovicu, odjeven u narodnu nošnju (a imali su je svježe sašivenu i svi drugi borovički govornici toga dana) nakon srčanog obraćanja kardinalu pred okupljenim vjernicima. U crkvi su za vrijeme mise obavljeni obredi blagoslova oltara, pod njega je ugrađena netom potpisana povelja, a tijekom homilije kardinal je napose borovičkim vjernicima uputio sljedeće poruke:"Neka vas ova crkva veže za vaš kraj, za vaš zavičaj. Drago mi je čuti za vašu ljubav prema Borovici. Ono što se voli, za to se žrtvuje. Zato vas potičem neka u toj ljubavi bude i spremnost da ovdje ima života kako pišete: 'Borovica živi'. Neka živi, da u nju ulažete i budućnost gradite. Zato vas hrabrim u ljubavi prema svojim korijenima, prema grobovima svojih predaka, prema ovoj grudi koja je toliko natopljena i krvlju i znojem i suzom. I da ovdje ostavite tragove svoje ljubavi prema Bogu. Da ona ima svoju budućnost."Potkraj mise, aktualni župnik don Perica Majić, koji je poslove na gradnji i opremanju crkve doveo do kraja, istaknuo je posebnu zahvalu ženi koja je svojom donacijom najviše pridonijela obnovi crkve i zapravo potaknula na njezinu izgradnju. To je frau Theresia Pfänder iz njemačkoga grada Lahra i spomen njezina imena izazvao je golemi pljesak. Potom se prešlo na ceremonijal simboličnog otvaranja asfaltne ceste koja završava pred župnom kućom. Kod toga su se kardinalu priljučili načelnik Općine Vareš Hamdo Fatić i dužnosnik HDZ-a BiH Niko Lozančić. Po presijecanju vrpce prvi je govorio načelnik Fatić. "Danas je za Borovicu i sve Borovičane veliki dan, jer otvaramo obnovljenu crkvu i u promet puštamo asfaltirani put Gornja Borovica – Donja Borovica – Luke. Drago mi je što sam sa svojim timom učestvovao u realizaciji oba ova projekta, istina više u asfaltiranju puta nego u obnovi crkve." Fatić zatim je zahvalio projektnom uredu "Perspektiva" iz Visokog, tvrtkama koje su izvodile radove – "Trgošped" Kakanj i "Krivaja" Zavidovići, nadzornim organima "TZI" Sarajevo i "Stil-projekt" Zavidovići, te iznio podatak da je rekonstrukcija puta koštala 780.000 KM, a financirana je sredstvima federalnog i kantonalnog ministarstva prometa. Na koncu je dodao: "Budući da su ovim projektima značajno poboljšani uvjeti življenja na ovom području, vas Borovičane pozivam na povratak u što većem broju, a sve potencijalne ulagače i biznismene da neizostavno investiraju u ovaj prelijepi kraj.
"Niko Lozančić kazao je sljedeće:"Prije 18 godina ovdje je nakratko ljudska mržnja preuzela inicijativu i iza sebe je ostavila ono što je ostavila. Ljubav, prije svega vas Borovičana spram svog rodnog kraja, ljubav koju ste probudili u drugim ljudima dobre volje spram Borovice je rezultirala ovim danas prelijepim danom, ovim rezultatima, ovim vidljivim tragovima te ljubavi. Vjerujući da će ovom cestom ubuduće dolaziti u Borovicu samo ljudi dobre volje, ispunjeni ljubavlju, želim da vas sve više bude ovdje u vašoj i našoj Borovici."Zajedničko je za sve tri poruke da su se dotaknule potrebe povratka u Borovicu, a u kojoj danas živi osamdesetak stanovnika. Poslije nekoliko odigranih kola i zajedničkog ručka za sve goste, program se nastavio dijeljenjem zahvalnica i dodatnim obraćanjima. Posebno je upečatljiv bio govor predsjednika Zavičajne zajednice Tomislava Matoševića, a koji je naglasio: "Borovički čovjek danas je ponosan i radostan, te nakon puno godina boli, patnje i stradanja, ima se čemu radovati. Naša borovička kraljica, naša crkva Preobraženja Gospodnjega, ponovno svijetli na gori. No, želim vam reći za većinu nas: oprostili jesmo, ali zaboravili nismo! (...) Želimo znati gdje su naši nestali i što je s njima, a imamo pravo znati. Nećemo se umoriti od pitanja gdje su ti naši najhrabriji ljudi koji su ostali u selu vjerujući da im ništa neće biti. Njih danas nema, i što je najtragičnije, ni istine o njima." Na koncu treba istaknuti i besprijekornu organizaciju cijelog događaja, od parkiranja do posluge, a u režiji Zavičajne zajednice Borovičana iz Zagreba.
Na blagdan Preobraženja svečanu je misu predvodio fra Mato Topić. Našalio se na račun poziva koji je dobio, pa ipak ga prihvatio, kazavši da je posljednji put predvodio misu na patron u Borovici 1993. godine, poslije čega se desio egzodus, i da je stoga 'riskantno' baš njega zvati. No, u propovijedi je govorio o simbolici koju gore imaju kroz biblijska kazivanja i poručio Borovičanima da na svoju goru, svoje Požeblje, trebaju doći svake godine i propitati svoju kršćansku savjest. Borovica je ionako polupusta, poput mnoštva sličnih mjesta u Bosni nakon rata, i ako joj ne biste navraćali bar na patron tada bi bila izgubljena – naglasio je on. Poslije mise upriličen je koncert klasične glazbe koji su izvele sestre Nikolić (Andrea, Ivana i Doris), podrijetlom iz Borovice, a danas žive u Varaždinu.
Priredio M. Marijanović