Bio je to još jedan vikend za pamćenje!
Ne znam kako zapravo započeti ovaj tekst, kada sam toliko ispunjen emocijama da vam riječi koje upravo čitate ne mogu prenijeti niti jedan mali djelić atmosfere i bezbrojnih osmjeha koji su se na licima naših ljudi ovu subotu i nedjelju nizali kao na pokretnoj traci .
Teško je slovima prenijeti i dočarati sretnost trenutka kada vidite poznatog čovjeka nakon dugo vremena , pozdravite ga a on isto tako srdačno odzdravi, kao da između vašeg zadnjeg susreta nije prošla već pokoja godina.
Moramo priznati da je ovaj zagrebački susret ostavio dubok utisak na sve prisutne, te im dao nadu u bolje sutra. Zašto, većina vas će se zapitati?! Zato, što smo svi mi, htjeli to priznati ili ne, neopisivo vezani jedni za druge.
Zato jer smo svi mi, iako ljudi pričaju drugačije, zaista sretni kada vidimo kako su se životi naših ljudi na kraju zapisali u sudbinama koje nas sve vežu i u sudbinama koje su sve imale na početku jednu veliku crnu mrlju, koju je većina uspješno prebrodila. Nada u bolje sutra ne označava samo ekonomski aspekt svakog od naših životnih puteva.
Nada u bolje sutra treba biti prvenstveno misao vodilja i jedna maksima kojom se svi trebamo voditi crpeći svoju snagu iz uspjeha naših bližnjih. Težnja ka zajedništvu i međusobnoj pomoći oduvijek je bila odlika velikih ljudi, važnih ljudi, i ljudi koji svojim perom života zauvijek ostave trag u srcima svojih bližnjih, ali i poznanika. Težnja ka zajedništvu i međusobnoj pomoći bila je i uvijek će biti i ostati jedna neizbrisiva crta u karakteru svih Borovičana, pa ću se opet ponoviti :“iako ljudi pričaju drugačije“!
Mišljenja smo da je ovaj vikend donio puno dobrih stvari, puno stvari i trenutaka o kojima će se još dugo pričati, ali isto tako donio je i jedan dobri duh zajedničkog druženja, koji je ovaj put popratilo puno onih koji inače nisu prisustvovali ovakvim događanjima, pa zato od srca možemo reći: „Dobrodošli“!
U subotu 08.10. počeo je, slobodna ga tako možemo nazvati, vikend Borovičana u Zagrebu. Naime sve je krenulo jutarnjim hodočašćem Vrhbosanske i banjalučke nadbiskupije u najvećem hrvatskom Marijanskom svetištu, Mariji Bistrici. Iako ove godine nije bilo organiziranog odlaska u Mariju Bistricu, odnosno sve je bilo u privatnom aranžmanu, moramo naglasiti da je našu župu s ponosom predstavljalo stotinjak ljudi koji su bili dio jedne velike svete svečanosti, koju je predvodio kardinal Vinko Puljić, uz prisustvo najvećeg državnog vrha iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Nakon zajedničkog druženja uz svetu misu, Zavičajna zajednica Borovičana navečer je u 20h organizirala „Večer Borovičana“ u Nartu Savskom, koja je bila pun pogodak, pa je tako na zabavu i zajedničko druženje došlo oko 140 ljudi. Već provjereno - uspješna kombinacija dobre hrane, pića i slobodno ga mogu nazvati našeg benda „Spomenar“ rezultirala je feštom do ranih jutarnjih sati koja je, čini mi se, većini ljudi došla kao naručena. Ovim putem moramo se i službeno zahvaliti našem članu predsjedništva ZZB-a Željku Nikoliću i njegovu sinu Zvonimiru koji su ispekli roštilj za sve prisutne…i to kakav roštilj!
Isto tako su za ovaj nezaboravni događaj svoja leđa dobro podmetnuli novi predsjednik ZZB-a Boris Kojić i donedavni predsjednik Tomislav Matošević kojima i ovim putem zahvaljujemo za nezaboravnu večer!
U nedjelju 09.10. na Jordanovcu je održana sveta misa za Borovičane koju je predvodio borovički župnik vlč Perica Majić.
Svi već dobro znamo da su propovijedi našeg župnika uvijek ispunjene riječima i dubokim emocijama, koje ni ovaj put nikoga od prisutnih nisu ostavile ravnodušnim. Nakon svete mise održana je izborna skupština ZZB-a gdje je izabran novi, već prethodno spomenuti, predsjednik Boris Kojić.
Ovaj izvještaj bi zaključili velikom zahvalom svima koji su se odazvali pozivu na zabavu i poželjeli samo da ovakvih događaja bude što više, a vama koji niste mogli prisustvovati poručiti da priliku za iskupljenje imate već sljedeće godine u proljeće, kada će nas naši Borovičani ugostiti u Beču, gdje će se ne sumnjam isto tako organizirati još jedan vikend za pamćenje kojeg bi bila prava šteta propustiti!
Marin Šimić