KAKO SU SE UPOZNALI CURA IZ ČAZME I DEČKO IZ HALJINIĆA?
U BOROVICI SE UPOZNALI; VJENČALI U ŠVICARSKOJ
2009. godine je pet djevojaka sa zelenim kombijem krenulo na putovanje kroz Bosnu. Cilj je bio da moje prijateljice upoznaju moj zavičaj, Bosnu općenito, posjetimo Mostar i provedemo nekoliko dana na Jadranskoj obali.
Kraljeva Sutjeska: Martina M., Marijeta, Martina D., Irena
Martina M., Martina D., Marijeta, Irena i ja (Dijana Martinović) smo tako dolazeći od Kaknja prvo obišle Kraljevu Sutjesku (posjeta muzeja), Ratanj pa Borovicu. I tako smo stigle na feštu uoči Preobražaja. Taj dan je bio nogometni turnir u Borovici ne kojem su sudjelovali i dečki iz sela Haljinići. Te večeri je Martina M. iz Milaševca kod Čazme upoznala Zdravka Mijačevića, rodom iz Haljinića. Moglo bi se reći da su se upoznali 5./6. Kolovoza 2009. godine na Požeblju.
Borovica: iza Martine M. se skriva Zdravko
Sljedeći dan smo nas pet krenule dalje, cilj su bile Borovičke Njive. Dečki iz Haljinića su nas slijedili i nikako ih nismo uspjeli odgovoriti od nauma da idu za nama. Kiša je padala, bilo je hladno. Ispostavilo se da nije bilo ni tako loše što su nas dečki slijedili. Čim smo stigli u Borovičke Njive dečki su u kući mog djeda naložili vatru (osušili smo čarape, majice, nismo bile pripremljene za takve vremenske uvjete). Naložili su vatru ispred kuće, ispekli kobasice, zagrijali gulaš (Od kud im sva ta hrana?), nahranili nas.
Borovičke Njive: Zdravko peče kobasice
Krave su prolazile kraj kuće (ne znam čije), Zdravko je pomuzao kravu, svi smo popili po gutljaj, bilo je to pravo iskustvo u prirodi tj. mjestu gdje više nitko ne živi, nema struje, a čak ni signala za mobitel.
Borovičke Njive: Zdravko muze kravu
Prije nego se smračilo krenule smo za Vareš, stigli do Vareša, slikale se na zidu, otišle na piće s dečkima iz Haljinića. Martina D. je bila oduševljena glazbom u bircu da je konobara pitala ''Kaj buš pil?'', jadan konobar nije imao pojma što želi od njega, a ja sam Martinu D. podsjećala da priča književni hrvatski, slijedilo je pitanje ''Hoćeš kaj pit?'', ali ni to nije pomoglo. Bilo je jako puno bisera tijekom tog putovanja, ali ovo u biti ne bi trebao biti članak o našim zgodama i nezgodama na turneji kroz Bosnu, već o upoznavanju Martine M. i Zdravka.
Iznad Vareša: Martina M., Irena, Marijeta, Dijana, Martina D.
Jedva smo se riješili dečki iz Haljinića, otišli su kući. Mi smo slijedećih dana obišle Vareš, Sarajevo i zbog nedostatka vode i struje vratile smo se u Ratanj. I od tad nas je Zdravko svugdje slijedio (pojavio bi se tamo gdje smo mi) tj. pojavio se u Mostaru, Makarskoj, Sukošanima kod Zadra.
I tako je došlo vrijeme rastanka Zdravka i Martine M. u Sukošanima, u biti mahali su jedno drugom iz automobila na naplatnim kućicama kod Zadra.
Slijedio je nastavak njihove ljubavne priče, povremena viđanja, veza na daljinu, nitko (s tim nitko mislim na određene ljude) nije vjerovao da će njihova ljubav trajati, a nekima je bilo najgore to što je Zdravko ''Bosanac'', različiti stereotipi i predrasude mučili su neke od naših tadašnjih sugrađana. No ništa od toga nije utjecalo na njihovu ljubav. Tako su Zdravko i Martina, nakon dvije godine veze, odlučili vjenčati se u Rapperswilu u Švicarskoj 06.08.2011. godine. Ja sam bila kuma i jako sam počašćena time.
Tako smo Irena, Marijeta, Martina D. i ja uspjele vidjeti i Švicarsku te prisustvovat jednom od najljepših dana u životu naših prijatelja Zdravka Mijačevića i Martine Murlin Mijačević.
Želim im sve najbolje u zajedničkom životu kojem je prethodilo upoznavanje na Požeblju 06.08.2009. godine. I nadam se da ćemo se svi ponovno jednog dana naći u Borovici iako kombija više nema.
