Opet smo tu....Tamo gdje i svake godine u ovo doba..
Samo,ovoga puta dobrodošlicu su nam umjesto šarenog lišća zaželjele
bijele pahulje...
Naravno,ništa čudno za ovo doba godine u dubokoj Bosni..
Ne bi ni meni bilo čudno da me nije pratio neki čudan osjećaj...
Znate ono kada se u kasnim dvadesetima sjetite svoga djetinjstva? ....
E,pa to je čudno...
Kada male,bijele,lepršave "letjelice" donesu miris uspomena od prije
20 i kusur godina...
No,dobro...
Pustiš koju suzu,i prođe..
Mora proći...
Prolazile su i gore stvari...
Živjet ćemo ovih par dana za ovaj trenutak.
Ovaj sada...
Za ovaj osjećaj kada obilazimo počivališta naših najmilijih...
S godinama sve se mijenja...
Samo to ostaje isto,oni nas vjerno čekaju...
Nažalost...
Bilo bi najljepše da dolaze s nama tu-moliti,pjevati,obilaziti sad već
življe selo..
Ali,,tako je...
Nažalost..
Vrijeme je da se pomolimo za naše drage kojih više nema s nama,kao i
svake godine...
Eh,vrijeme je da krenem malo selom,da i ja ostavim svoje stope u ovom bjelilu..
Dok mi snijeg škripi pod nogama,dolazim do stare česme okićene
kistalnim ledenicama.
Stari drveni križ jedva se nazire pod bijelim plaštem.
Pokoja tvrdoglava boba šipka provirila van uporno tražeći komadić
neba da ugleda i osjeti vrelu zraku sunca.
Stariji se nedaju oteti sjećanjima iz prijeratnih vremena.. znate
ono,dok neki od nas nisu još ni prohodali..
A danas su tu,kao odrasli momci i cure.
Zato mi živimo u ovom trenutku.. I lijepo nam je.
A oni će nam nastaviti kao i svake godine prepričavati priče iz davnih
vremena kad su oni za čiji spokoj dolazimo ovdje moliti-bili živi...
Iako je dan mrtvih,selo je nekako živo..
Veliki broj mladih i starih koji su ponovno pohodili svoj kraj,dok nam
župnik s oltara raširenih ruku punih topline i blagoslova želi
dobrodošlicu.
Sve je to lijepo da se ne moramo uskoro vratiti ponovno "stvarnim" životima..
A znate zašto kažem stvarnim?
Zato što se ovi trenuci ovdje čine kao bajka,kao nešto nestvarno,a
ipak nešto opet tako lijepo...
Ostaje nam utjeha,da naš kraj nije zaboravljen.
Da se iz godine u godinu ne smanjuje broj mladih posjetioca,nego da broj raste.
Da svi volimo svoj kraj i da svaki trenutak u našoj Borovici spaja naša srca...
Predivna naša Borovica.
Bog je blagoslovio!
Ove kao i svake godine otprilike isti broj vjernika se okupio na
groblju u G.Borovici. Upalile se svijeće , položili cvijeće, izmolila
se opijela i proslavila sveta misa za sve one koji počivaju na ovom
groblju. Uz nadahnutu propovijed našeg župnika Đure Arlović
Na Dušni dan je slavljena sveta misa na groblju u D.Borovici, nakon
svete mise,na spomenik poginulih Branitelja položili su se vijenci,
uplile svijeće,i izmolila molitva za njihove duše. Popodne u
15h.slavljena je sveta misa u Borovičkim Njivama.
Želimir Nikolić