Crna kronika – kazna ili opomena?
Svakog dana možemo u medijima pročitati, čuti kako je onog satro tramvaj , onu muž ubio pa sebi presudio, ona obitelj doživjela prometnu nesreću, terorista se raznio bombom i presudio mnoštvu ljudi koji su se našli u blizini… Ovakve se vijesti dobro prodaju i ljudi ih sa zanimanjem čitaju, prate. Jedan novinar izvještava o tragediji koja se dogodila padom zrakoplova. Avion sa 200 putnika srušio se blizu piste. Nasreću nitko nije preživio. U pitanju je naravno jezična pogreška. Reći ćemo: nasreću pa nismo bili u tom avionu.
Tako u evanđelju neki dolaze Isusu da s njim prokomentiraju crnu kroniku koja se prepričava zadnjih dana u njihovom mjestu. Prva je da je Pilat dao pobiti neke Galilejce koji su žrtvovali u hramu i vjerojatno mu se u nečemu usprotivili. Druga udarna vijest: na neke nesretnike srušila se kula u Siloamu i pobila ih. Dvije tragedije za tako malo vremena. Oni došli Isusu čitati crnu kroniku. Slušaj Isuse što se dogodilo – Pilat pobio Galilejce u hramu. Mora da su sagriješili i da ih je Bog kaznio. A one u Siloamu kula satrla. Što li su oni učinili pa ih Bog ovako kazni? Nitko ne krivi Pilata što je pobio onolike ljude, a niti arhitekta one kule, nego žrtve su krive, jer mora da su sagriješile. Tada je vladalo mišljenje da nesreća koju čovjek doživi jest kazna za njegov grijeh. Ma zna se i danas čuti kako ga je Bog kaznio za njegove grijehe. Mi volimo ispitivati tuđu savjest, a svoju ne dotičemo. Tako lako prepoznajemo slabosti i grijehe drugih i uvijek smo stručnjaci pronalaziti rješenja za njihove probleme, a svoje ne znamo riješiti, ili bolje rečeno nemamo volje rješavati ih.
Isus sve po redu saslušao. A onda On otvori svoja usta i progovori: …ako se ne obratite svi ćete slično propasti. Niste vi bolji od onih Galilejaca i onih nesretnika iz Siloama iz crne kronike. Tragedija drugih neka vam bude ispit savjesti. Ne Perin, Matin, Ivin, nego tvoj ispit savjesti! Da se obratiš i popraviš, jer sutra možeš doći Bogu na istinu, a sutra je već kasno. Misliš li da nije? Nemoj se igrati s Božjim strpljenjem! Živiš nevjenčano pet godina u divljem braku. Nemoj mislit da ćeš sigurno doživjeti i šestu. Deset se godina nisi ispovjedio. Što čekaš? Put pod noge pa u ispovijedaonicu i ne odgađaj da i tebe ne bi smrvila neka kula iz ''Siloama''.
Ovim što se bave crnom kronikom drugih ispripovijeda Isus prispodobu o smokvi koja već tri godine ne donosi nikakvog roda. Kada se bavite crnom kronikom drugih, sada ću se ja malo pozabaviti vašom. Slijedi ispit savjesti. Na koga se odnosi ona smokva koja ne rađa evo već treća, peta, deseta godina, ako ne na mene koji ništa nisam činio oko svoga obraćenja. Mene koji se bavim drugim, a ne samim sobom. Tko ne bi posjekao ovu smokvu koja samo zauzima prostor i priječi drugoj smokvi da na tom mjestu izraste i donese neki plod. Dolazi Gospodin svake godine, svakog dana, svakog sata i prati me donosim li ploda. Reći će neki još uvijek stojimo na istom mjestu, nije nas posjekao. Znači da smo zaslužili i opravdali njegova očekivanja. Ma nisi opravdao, nisi zaslužio, nego postojiš zahvaljujući milosti Božjoj koja ti iznova daje šansu da se popraviš i počneš donositi plodove dostojne kreposnog života. Nismo mi zaslužili tu milost, nego nam je Bog daje po Isusu Kristu. Ostavi je još ovu godinu. Isus se zauzima za nas kod svog Oca i hrani nas sakramentima svoje prisutnosti ne bi li iz nas izvukao ono malo dobra što imamo u sebi. On nas otkupljuje, On nas spašava iz svih nevolja, On obnavlja starog čovjeka (Adama) koji zbog ''suše'', grijeha nije mogao napredovati. Bog nam je po Isusu dao sve uvijete da bi mogli napredovati u svetosti i donositi plodove dostojne obraćenja. Vidiš li da nije do Njega, nego do tebe koji još nećeš da se popraviš i rasipaš talente i vrijeme koje ti je Bog povjerio. On ti dao sve mogućnosti da postaneš svet, a ti najgori! Nemoj iskušavati Gospodina Boga svoga uzalud da ne bi i o tebi pisali u crnoj kronici.
Borovica, 01. ožujka 2013.
Vlč. Đuro Arlović - župnik