„U lijepoj zbirci starih crkvenih slika koju posjeduje samostan Sutjeska nalaze se i dvije slike od velikog značaja za historiju naše umjetnosti, a naročito za historiju umjetnosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine. Slike su djela Stjepana Dragojlovića, slikara, koji nam nije pobliže poznat,
no kako on u zapisu na jednoj od ove dvije slike - onoj iz 1621 godine - govori o sebi kao majstoru oltara (zapravo slike) »Začeća Gospina« za novu kapelu u Borovici, a u zapisu na jednoj dosad nepoznatoj ikoni veli da ju je radio u Sutjesci, to možemo s dosta sigurnosti pretpostaviti da je on
bio rodom iz Sutjeske ili Borovice….“
Tim uvodom historičar umjetnosti, kritičar i jedan od slikara iz prve generacije umjetnika koji
su pohađali visoke umjetničke škole, gospodin Đoko Mazalić počinje svoju studiju „Nekoliko primjeraka slikarske umjetnosti Bosne i Hercegovine od XVI -XIX stoljeća“,iz 1956 godine kada
je radio i istraživao u Zemaljskom zavodu za zaštitu spomenika kulture BiH.
U svojim bilješkama o navedenoj slici Imaculati-Bezgrešnom začeću iz 1621 godine, daje detaljne opise likova, kompozicije, boje, simbola koji prikazuju zazivanje Bogorodice u lauretanskim litanijama, vegetabilnim motivima, te opis stanja odnosno oštećenja slike, ispucanosti sloja, rasparanih dijelova i platna na kojem je rađena. Značajno je i zapažanje o prijašnjim prepravkama i čišćenjima slike, te zabilješke o zatečenim natpisima na slici. U jednom od natpisa u donjem desnom kutu, na rastvorenoj knjizi ispisano bosančicom stoji: »(n)a 1621 na 10 a(g)osta (ia Stie)pan Dragoilovi(ć učini ovi otar) na slavu (i počtene blaženog zač)etia na novoj kapeli . . . baštinu u) Borovicu« iz kojeg možemo otkriti namjenu, mjesto porijekla i prebivališta(uživaoca-baštinjenja) autora slike.
Slika je doživjela opsežne restauratorske zahvate, od kojih posljednje 1987-1989 godine. Zbog tih zahvata, izgubljene su bitne značajke izvorne likovnosti, pa je otežana i svaka buduća prosudba, kojom su se ogradili i noviji istražitelji.
U novijim znanstvenim radovima povjesničara iz ovog tisućljeća, stvara se pretpostavka da je borovička Immaculata djelo umjetnika Baldissere D'Anna, a da je Dragojlović bio samo naručitelj
ili donator. Uspoređujući ovu sliku sa ostalim djelima D'Annae nalazi se na niz podudarnosti i istovjetnih motiva kao u župnim crkvama u Roču, u Vrbanjama na Hvaru, Conselve kod Padove
u Izoli, crkve u Starom Gradu u Pagu, i ostalim gradovima u Dalmaciji. Baldissera D'Anna je venecijanski barokni slikar rođen 1572. godine, učenik Leonarda Corone, preko kojega je primio vidljiv Tintoretov utjecaj. Potkradajući svoje suvremenike i prethodnike okarakteriziran je kao vješt kompilator. Radoslav Tomić u knjizi Splitska slikarska baština (izdanje Matice hrvatske 2002. Godine), osvrćući se na djela iz dalmatinskog opusa ističe da je D'Anna kombinirao i posuđivao likove od Tiziana, Jacopa Palme Mlađeg, Paola Veronesea.
U asikuraciji mog subjektivnog razmišljanja i istraživanja ove teme, a pod utiskom svijetlih riječi
Fra Ljube Lucića: „Povijest treba ozbiljno proučavati i učiti a ne iskrivljivati…“ ostavljam otvorenim dvojbu o Stjepanu Dragojloviću… Slikar ili donator? Slikar jednog od najstarijih likovnih djela-domaćeg majstora iz Bosne, slikar slike Bezgrešnog začeća za kapelu u Borovici, u posjedu Franjevačkog samostana sv. Ive u Kraljevoj Sutjesci, ili samo naručitelj? Stvaratelj ili dobrostojeći trgovac? Kontradikcija postoji. Postoje i radiografija, digitalna fluoroskopija i ostale digitalne radiografske metode koje bi zasigurno dale odgovore. Do tada- kontroverznost je svojstvo koje čini zanimljivijim ovu sliku i ovaj potpis: 1621, na 10-tog augusta, ja Stjepan Dragojlović učini ovaj oltar na slavu i štovanje Blaženog začeća na novoj kapeli baštine u Borovici…
Stjepan Šimić Pepi