Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: „Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?“ Odgovori mu Isus: „Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.“ Reče mu Petar: „Nećeš mi prati nogu nikada!“ Isus mu odvrati: „Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.“ Nato će mu Šimun Petar: „Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!“ Kaže mu Isus: „Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!“ Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: „Niste svi čisti.“
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: „Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“
Riječ Gospodnja.
Meditacija
Uoči blagdana Pashe Krist za večerom susreće svoje učenike koje silno ljubi, do kraja ih ljubi. Sjedajući s njima On zna da je došao Njegov čas, zna što ga čeka. Pa Bože dragi, kako je moguće da netko sjedi i večera a znajući da ga za koji tren čeka muka, trpljenje, bol, patnja, i najgore izdaja. Nama ljudima, običnim zemnicima bilo bi ne moguće, ali Kristu je moguće.
Zašto? Zato što Krist ne bježi od svoga poslanja, zato što gleda istini i problemu u oči, suočava se. Ne mijenja adresu isporuke, ne mijenja Očevu volju. Nije mu lako pristati na trpljenje ali uzet će svoj križ na ramena svoja. Mogu samo zamisliti kako bi se ti ili ja ponašali znajući kako nas čeka muka i trpljenje za koji čas. Nakon lijepe večere ideš biti osuđen. Vjerujem svaki bi čovjek zvao raznorazne pravnike, odvjetnike, sudove, svjedoke samo kako bi se opravdao i izbjegao osudu i patnju. Dan Velikoga Četvrtka nam priziva u pamet sve što je Krist za nas učinio, ali i poziva nas kako trebamo biti njegovi sljedbenici, vjernici koji unatoč patnjama i problemima ne sumnjaju u Božanski plan s našim životom. No, to nije tako lako. Zanimljivo je koliko često u svojim slabostima postavljamo pitanje Bogu o našoj patnji koja nas je snašla, pitajući Boga pa jesam li to ja zaslužio, zašto baš meni, što sam skrivio ili pogrešno učinio. Vidimo Krista kako se On postavlja na cjelokupnu situaciju. PRIHVAĆA NASTALU SITUACIJU I POČINJE STRPLJIVO PODNOSITI.
Još gore biva čitati ovaj Ivanov odlomak i rečenicu koja kaže : „I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda.“ Jednostavno ne može čovjek ostati hladnokrvan, ne naježit se na ovu rečenicu. Juda Iškariotski kojemu je Isus toliko vjerovao povjerivši mu ekonomat zajednice i on ga izdaje. Za nekoliko dukata, nekoliko novčića, nekoliko srebrnjaka, zbog pohlepe, zbog oholosti, zbog slobode koju mu je Svevišnji dao.
Judina izdaja nastavlja se kroz povijest. Ali, prejednostavno je razmišljati samo o razvikanim slučajevima, samo o drugima. Krista izdaje onaj koji vara vlastitu suprugu ili muža. Krista izdaje Božji službenik, nevjeran svom staležu, ili onaj koji umjesto da pase stado, pase samog sebe. Isusa izdaje svatko tko izdaje svoju savjest.
Juda je priznao da je izdao nevinu krv, te se potom objesio. O njegovoj vječnoj sudbini možemo se propitivati, ne donoseći ishitrene zaključke. Isus, nije nikada napustio Judu, i nitko ne zna kamo je Juda pao nakon što se s užetom oko vrata bacio s drveta. Tko zna što je prošlo njegovom dušom u tom posljednjem trenutku? Kao što je Isus pogledom tražio Petrovo lice nakon Petrove zataje, kako bi mu oprostio, tko zna kako li je pogledom tražio Judino lice, u nekoj od postaja svog križnog puta! No, Petar je imao povjerenja u Kristovo milosrđe, dok Juda nije. Njegov najveći grijeh, nije bila izdaja već sumnja u Isusovo milosrđe i Njegovu ljubav.
Kako tužno i bolno Isuse biva razmišljati o tome da su te tvoji izdali. Kako je tužno biti čovjek koji je izdan. Kako je tužno imati prijatelje koji je spreman izdati te za budi pošto. Uistinu je tužno biti izdajnik, tužno je biti vjernik koji redovito izdaje Isusa i njegov trajni poziv na obraćenje. Izdajem te Kriste kada ne poštujem tvoje Zapovijedi. Izdaja je zanemariti Boga, živjeti bez njega. Izdaja je ne biti poslušan svojim zemaljskim roditeljima. Izdaja Boga jeste raditi protiv života na zemlji, protiv dobra na koje smo pozvani. Izdajem te Gospodine svakoga trenutka kada nisam voljan saslušati brata ili sestru i savjetovati ih ako su u potrebi. Isuse izdajem te kada želim zauzeti tvoje mjesto iako nisam nosio, niti sam spreman nositi tvoj križ. Isuse izdajem te jer te ne ljubim svim srcem, svom dušom, svim tijelom i umom svojim. Izdan si Isuse od mene jer nisi dio moje svakodnevnice. Ne mislim o tebi, ne razgovaram s tobom, ne želim čuti tvoj glas. ISUSE, IZDAO SAM I TEBE I SEBE. NISAM DOSTOJAN ZVATI SE DJETETOM TVOJIM, DJETETOM BOŽJIM.
Ali opet Isuse ti si Bog koji unatoč izdaji čuda stvaraš, milosrdan si kao što si bio Petru koji te zatajio. U dvorani Posljednje večere odlažeš haljine, uzimaš ubrus i opasavaš se, uzimaš praonik kako bi učenicima oprao noge. Toliko nas Kriste ljubiš da si s nama unatoč našim izdajama i zatajenjima. Apostolima pereš noge, Ti koji si svemoćan, Gospodar, Bog.
Kriste u ovom činu nas učiš ljubavi, pobožnosti, milosrđu i sućuti. Kriste, ovim remek-djelom svoje ljubavi i poniznosti vraćaš nam ljepotu i ujedno nam daješ promisliti o našim životima i životnim ciljevima.
Kriste kako si imao hrabrosti odreći se svemoći, kleknuti i grešnom čovjeku prati noge?
Kriste otkuda ti snaga iza kulisa staviti svoje božanstvo, poistovjetiti se sa čovjekom jadnim, grešnim i palim? Kriste hvala ti što si zanijekao svoje gospodstvo te apostolima i svim kršćanima ovoga svijeta pokazao kako se treba ophoditi prema svome bližnjemu. Daj nam svima Kriste snage biti poput tebe. Ljudi želimo li i imamo li snage zanijekati svoje gospodstvo na silu uzeto, sebi prisvojeno? Imamo li dovoljno moći odreći se sebičnosti i umišljenosti? Na to nas poziva događaj velikoga četvrtka i pranja nogu.
Što mi činimo u svojim životima??
Brate i sestro koliko smo puta odbili Božju pomoć u svojim životima. Isus danas ustanovljuje svetu euharistiju, ostavljajući nama zalog spasenja. Kako i na koji način živim tu euharistiju? Jeli moj dolazak na misu čisto i puko ispunjavanje formalnosti kako me zakon crkveni ne bi proganjao i kako bi savjest prividno bila čista i smirena. Čisto sumnjam da je Kristova nakana ustanovljenja euharistije bila takva i tako plitka. Krist nudi ovozemaljsku pomoć, sakrament na kojem se svakodnevno možemo njemu pridružiti i s Njim biti prijatelji. No, zašto se toga bojimo i ustručavamo? Očito nam je žao odreći se beneficija slobodnoga vremena. Teško mi je činiti po Kristovoj volji i želji, pa ću učiniti kako mi to moja pamet naređuje. A moja pamet je očito zaboravila kako me Bog ljubi čim je bio spreman oprati mi noge kako bi moj korak bio Njemu posvećen, i sve ono što činim. Kako god bilo Krist nas ljubi i poziva nas slijedećim riječima:
„Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“
Večera Gospodnja poziva nas i ukazuje nam kako euharistija nije povezana samo sa kršćanskim srcem već i sa kršćanskim mislima, rukama i nogama. Krist nas je oprao ne samo da bi bili kršćani već kako bismo djelovali kao kršćani. To je naš mandat, poslanje jer Kristovi smo ministri, predstavnici, pronositelji Njegove poruke. On Judi pere noge, i u tako palom čovjeku vidi nešto pozitivno. U osobi svoga izdajnika ne gleda ništa loše. Naprotiv, Krist mu pere noge, služi mu za večerom. Oh, kako je velik događaj Velikoga četvrtka i Posljednje večere pri kojoj se Bog prigiba čovjeku kako bi nas ljude pozvao prigibati se jedni drugima, jedni drugima služiti i biti na raspolaganju. Zar je to tako teško dragi moj Isuse. Zar je tako teško i toliko mučno biti na raspolaganju svojoj zajednici, užoj i široj, i svakom potrebitom. Vjerujem da nije onomu kome je uzor Krist.
Stoga Kriste, kada slavimo presvetu Večeru Tvoje spremnosti poći u smrt poradi nas, molimo te Kriste daj nam snage i htijenja na tvojoj požrtvovnosti crpiti snagu za milosrđe, ljubav, žrtvu, odgovornost u slobodi u našim životnim poslanjima koja si nam darovao. Neka ne bude tvoja žrtva i tvoj primjer za nas uzaludan. AMEN.