Dragi vjernici danas slavimo svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, Tijelovo ili Brašančevo. Ukratko i uistinu jednostavno rečeno slavimo Euharistiju.
Slobodno si možemo postaviti pitanje što je to Euharistija. Prosto bi rekli pa to je misa na kojoj se događa pretvorba. No kada bolje i dublje kao vjernici promislimo možemo vjerovati kako je „Euharistija momenat kad »molitva postaje sakramenat«. Kad ljudska riječ postaje Božje tijelo i kruh koji se lomi za spasenje. To je najveća molitva, najveća zahvala. Zato i nema ništa veće od Euharistije u Crkvi. No kao što je Euharistija u biti pretvorba, darovi zemlje postaju darovi Neba, tako od nas traži stalno preobražavanje iz zemaljskih u nebeske građane. Ako nas ova Euharistija ne promijeni, ne pomakne, ne promijeni na bolje, teško nama! A blago nama, ako izađemo bliži Bogu i jedni drugima!“
Isus nam daruje Euharistiju, daruje nam Sebe u Euharistiji, događa se da čovjek u svojim rukama drži Boga! Promišljamo li o toj stvarnosti i privilegiju kojega imamo? Kako smo čuli u drugom čitanju svetoga Pavla u poslanici Korinćanima Krist ustanovljuje Euharistiju govoreći: „Ovo je tijelo moje i krv moja kao savez za Vas“. Euharistija kao spas za nas,Tijelo i Krv Kristova predstavljaju Raj na Zemlji, spas ne za tamo neku imaginarnu osobu, nego ponuda spasa za nas, sada i ovdje.
U današnjem Evanđelju imamo prikaz apostola koji se vraćaju natrag k Isusu nakon prvog naviještanja i pripovijedaju mu doživljaje. Isus se, s njima, povlači u osamu. No, ljudi ih slijede. Isus osjeća što oni trebaju, govori im o Kraljevstvu nebeskom, pomaže i ozdravlja potrebne pomoći. Predvečer učenici opominju Isusa da pošalje ljude kućama da nađu negdje konak i nešto za jesti. Na Isusov zahtjev: „Dajte im vi jesti" (r.13) odgovaraju da pet kruhova i dvije ribe, jasno, nije dovoljno za sve. Apostoli su uistinu racionalni i realni, nema dovoljno za sve. Na neki način zapovijedaju Isusu što učiniti! Zaboravili da je Isus Krist Sin Božji, Svemogući. Zaboravili ili to uopće nisu shvatili? U bitnom času koji Krist provodi s narodom logika apostola i logika Kristova nisu se poklopile. Često Božanska logika ne ide pod ruku s ljudskom, jer smo ljudi pristrani, subjektivni, ponekad udaljeni od Istine težimo za svojim interesima kao i apostoli. Krist se zauzima za narod, čini čudo, u koje apostoli nisu bili pripravni povjerovati a kamoli učiniti što Krist čini. Krist pogleda u nebo, blagoslovi hranu a učenici posluživali mnoštvo. Jeli su svi i nasitili se. Čak je i ostalo dvanaest košara ulomaka.
Kako ste uočili Isus ne govori samo o Kraljevstvu Božjem, nego čini da se nešto od toga i doživi, prelazi sa riječi na djela time što narodu taži glad duše i tijela. Ni apostoli nisu ostali praznih ruku. I mi se hranimo na stolu Gospodnjem kao i apostoli nekada. Shvatamo li da Isus preko nas koji smo Njegovi udovi želi nasititi i druge ljude koji su gladni ne samo hrane raspadljive nego i hrane duhovne. Često naša materijalna pomoć nekome, može ovisiti o dubini našega džepa, nismo krivi ako nemamo, krivi smo ako možemo pomoći a škrtarimo. Dodatno, duhovna pomoć nekome ne ovisi o količini novca nego o tome koliko se napajamo na Oltaru Tijela i Krvi Kristove. S ciljem biti bolji katolik, kršćanin neophodno je u svome životu stvoriti prostor za euharistijskoga Spasitelja! Često sam sebe uhvatim kako imam dovoljno vremena za sve a ne najbitnije. Imam vremena piti kavu dva sata, gledati utakmicu sat i pol, ili kojekakve Osmanlijske serije, Sulejmane i druge, a kad zvoni zvono za misu gdje sam? Postavljam pitanje sebi, i vama, gdje se mislima nalazim unatoč tome što sam prisutan na euharistiji? Jesam li svjestan što se događa na oltaru ili je to za mene čisti folklor?
Unatrag nekoliko godina provedena je studija zbog čega su mnogi svećenici napustili svoje poslanje? Možda mnogima pada na pamet odgovor: zbog Žene! Nisu poziv napuštali zbog žene, već zbog toga što su prestali vjerovati da se kruh pretvara u Tijelo Kristovo, a voda i vino u Krv Kristovu. To se svakome može dogoditi, stoga se treba moliti i dolaziti na euharistiju, napajati se na istinitom izvoru koji će nam dati snage za dalje. Često duhovnici kažu : „Tko u duhovnom životu ne napreduje, taj nazaduje“! Istina. Kako smo na početku rekli, želimo da nas ova euharistija promijeni na bolje, učvrsti u našem vjerovanju i djelovanju, kako bi se promijenili iz zemaljskih u Nebeske građane.
Amen! Hvaljen Isus i Marija!
Ivan Butum, župnik