Slikar Stjepan Šimić Pepi, autor je snažnog i osobenog opusa, preciznih promišljanja o suvremenoj umjetnosti i mjestu i ulozi umjetnika.
•Gospodine Šimiću, kreator ste zanimljivog likovnog opusa, od slika do skulptura. Kako se razvio Vaš osobni pristup motivu i djelu?
- Da, individualnost je kod svakog umjetnika ključna kod pristupa motivu i likovnom djelu. Sa likovnim jezikom i tehnikama upoznao sam se vrlo rano, zahvaljujući kvalitetnom obrazovanju još u osnovnoj školi koju sam pohađao u rodnom Varešu. Izvrsnom metodikom moja draga nastavnica Borka Dodik je prenosila znanje koje mi je pomoglo pokrenuti osobni doživljaj i pretočiti ga u vještinu koja je dio mog prirodnog dara. Mislim da smo kao djeca daleko sposobniji osloboditi maštu, pojačati kreativnost i empatiju, nositi užitak stvaranja. Jak i opojan miris impregnacije ili terpentina tada vam stvara ugodu i osjećaj da radite nešto jako važno, iako ste samo dio igre. U početku sam prihvatio stajalište da je umjetnost igra umjetničkim sredstvima. Sa godinama dopuštate da ta igra postaje sve neobuzdanija, ne želeći da izgubi draž. Proučavanje literature i promatranje izložbi i umjetnina, komunikacija i kontakt sa drugim umjetnicima također su jako bitni u razvoju svakog umjetnika, a isto tako i njegovog divergentnog mišljenja.
•Ističe se Vaše nadrealno-konceptualno usmjerenje.
- Htjeli mi to priznati ili ne, živimo u nadrealnoj svakodnevici. Sve oko nas se dešava u polusnu. Gotovo da nema glazbenog spota, video igrice, filma, najave za tv emisiju, pa čak i reklame za deterdžent i drugih promidžbenih sadržaja koje se ne podudaraju sa nadrealnim usmjerenjem. Ilustracije knjiga, plakati, dijelovi političkih promocija, pa čak državno uređenje kakvo sada ima moja Bosna i Hercegovina odraz je najneobičnijih misli i snova.
Nove generacije žive svoj svijet mašte pogureni u pet inchne monitore pretvarajući se u Dalijeve žirafe i trošeći vrijeme sa satova od otopljenog sira. Bilo mi je čast izlagati na jednoj izložbi u Beču , pokraj skulptura Salvadora Dalija, i uživo upoznati gospodina Ernsta Fuchsa u Phantastenmuseumu. Nedostaje mi još samo Breker da bih upotpunio moj duhovni trokut nadrealizma. Konceptualizam je pomalo nespretno doveden u taj kontekst i poveznica je sa osvrtom gospođe Malburg na otvorenju moje izložbe u Merzigu. Kada to spojite ispadate nekako jako važan i nedodirljivi gad. U biti to je kritička konstrukcija koja se odnosi na moje kamene skulpture kao spoj istraživanja i pokušaja ukidanja tradicionalne granice skulpture u motivima iz filozofije, književnosti, umjetnosti…
•Što povezuje Vaše slike i skulpture a što ih razdvaja?
- Umjetnost je ludilo. Slikanje, obrada gline, drveta ili kamena su psihoterapija. Umjetnik je stvaratelj. Karakteristika svakog stvaralačkog djela su nesavršenost i nedovršenost. Umjetnik jednostavno odustaje u određenom trenutku, u onome kada on odredi i kada kulminira spoj zadovoljstva i sumnje da dalje od toga ne treba ići. Postoji sljedeća bjelina platna ili komad stijene u kojem želi biti bolji, nadmašiti sebe samoga. Svaki novi rad treba i novu pripremu i drugačiji pristup kako bi predstavljao jedinstven vizualni doživljaj prenesen i diktiran iz svijesti i podsvijesti autora. Kompozicija i ostali slikarski elementi su nešto urođeno, nešto što svaki umjetnik nosi u sebi, i treba ih spontano ispustiti u prostor i format. Mislim, kada ih pokušavam ograditi i stabilizirati, ulazim u stanje gdje mi se čini da multipliciram sam sebe, a to je nešto što ne želim. Kamen je pak moj omiljeni kiparski materijal. Nekakav genetski materijal utkan u moj polipeptidnilanac, sa obzirom da je moja majka Hercegovka, a otac je rođen u rudarskoj obitelji iz središnje Bosne, iz mjesta koje je nastalo na ležištima rude, i koje su u srednjem vijeku naselili Sasi u potrazi za rudama željeza i srebra. Nažalost već desetak godina nemam prostor za atelijer u kojem bi mogao raditi sa kamenom, a oprema i troškovi jednog takvog prostora su veliki. Znam samo da postoji vrijeme u kojem ću se ponovo vratiti tom izazovu.
•Radite u ulju, akrilu, kombiniranim tehnikama…
- Ulje mi je stara omiljena tehnika. Mislim da je normalno isprobati gotovo sve tehnike, od vrećica čaja do airbrusha. Sve čime možete ostaviti slikarski trag na nekom materijalu, izuzev „slobodnih pigmenata Siobhan Meow“. Tako možete upoznati različite tehnike, zadržati one kojima možete manipulirati i kombinirati, ali i iskreno priznati da vam neke jednostavno ne leže jer sa njima ne možete ostvariti punu slikarsku potenciju.
•Motivika je vrlo širokog raspona.
- Mora tako biti. Kao umjetnik, najdublje impresije nosim iz djetinjstva i mladosti. Period odrastanja ukorijenjen u duboki emotivni naboj kasnije se dograđuje životnim situacijama, povijesnim događanjima, literaturom i izobrazbom, mirisima, stranim krajobrazima i mjestima u kojima hodaš kao stranac, govoriš kao stranac i slikaš kao slikar. Apsorbiraš svijet i događaje oko sebe da bi u svakom trenutku imao desetke motiva i neoslikanih djela u svojoj glavi. Neke iščeznu veoma brzo i nestanu zauvijek, neke se godinama sanjaju i čekaju sazrijevanje, a neke odmah pokušavam naslikati. Slika je vizualni doživljaj za svakoga ponaosob, i želite da ona u promatraču probudi njegov osjećaj, stav i poruku koja nije jedinstvena. Teško je jedino što ste zbog egzistencijalnih razloga morali komercijalizirati ideju i svesti je u zonu industrijalizirane umjetnosti i tržišta, mada je autodidaktima lakše ući tamo nego akademskim slikarima. Akademski umjetnici egzistencijalni problem rješavaju radeći kao pedagoški radnici u dvije-tri škole. Prosvjetna djelatnost im pruža sigurne plaće i u ovo doba ne baš cijenjen poziv, ali ipak priznatiji nego kada vas zajednica etiketira kao umjetnika.
•Što je trenutačno novo u atelijeru?
- Pa, ljeto je pri kraju. U stvari, to je za mene jedan lijeni dio godine. Vrućine i ulijepljeni zrak nisu mi naročito poticajni. Kiša i jesen donose plodonosnije razdoblje.
•Planovi...?
- Moji osobni planovi su skromni. Nekoliko skupnih nastupa u ovoj godini uključujući i Salon vareških likovnih umjetnika čiji sam pokretač i organizator, a prve godine smo okupili čak 17 autora, profesionalnih i onih čiji dugogodišnji amaterizam gotovo graniči sa profesionalnom djelatnošću. Zatim nastup unutar skupine HDLU Zagreb u Europskom domu u listopadu.
•Vi ste začetnik i voditelj kolonije na Bobovcu.
- Planovi sa Art Colony Borovica su mi opsesija. To je onaj dio gdje ne želim skromno djelovati. To je u stvari skup projekata i teško da će se moći sasvim realizirati. Da, ja sam pokretač projekta „Umjetnost u šumi zaboravljenog kraljevstva“ zajedno sa nekoliko kolega slikara i kipara iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije.
Bobovac je najznačajniji kulturno-povijesni spomenik u Bosni. Bobovac je srednjevjekovni grad, najjača tvrđava i prijestolnica bosanskih kraljeva. Izdajom je pao i predat u ruke osmanlijskim osvajačima 1463. godine, te do temelja uništen i opljačkan. U neposrednoj blizini Bobovca, u studenom 1993. godine, ista sudbina je zadesila i hrvatsko selo Borovicu, kojeg tada zbog ratnih djelovanja napušta 1500 njegovih žitelja. Naletom Armije Bosne i Hercegovine i islamskih ekstremista iz stranih zemalja, šest zatečenih civila je masakrirano, a kompletno selo, sa svim kućama, gospodarskim objektima, crkvom i župnim dvorom je spaljeno i uništeno. Ovo selo je djelomično obnovljeno i trenutno je mjesto prebivališta za sedamdeset stanovnika i sudionike likovne kolonije Borovica. Selo se proteže na visini od 1200 metara i svojom krajobraznom ljepotom, poviješću, čistim planinskim zrakom, te vodama čija kemijska analiza pokazuje iznimnu kvalitetu i svrstava izvorišta u kategoriju superiornih, posjetitelje ne može ostaviti ravnodušnim. Cilj ove kolonije je pokušaj promidžbe i revitalizacija povijesne tvrđave Bobovac, Borovice i Vareša. U svoja dva saziva ova kolonija je izrasla u veliki skup umjetnika različitih umjetnosti, te osim likovnih umjetnika posjećuju je i na njoj sudjeluju pisci, pjesnici, glazbenici, osobe iz javnog života kao i razne skupine civilnog društva. Nadam se da će ova kolonija izrasti među vodeće umjetničke rezidencijalne projekte u regiji. Više detalja svakako možete pronaći na web stranici: www.artcolony.eu
IZVOR: www.hrvatski-fokus.hr