Likovna kolonija u maloj Borovici pored Vareša: Gradovi i šume zaboravljenog kraljevstva
‘Umjetnost u šumi zaboravljenog kraljevstva’ nazvana je treća po redu međunarodna likovna i po pratećem programu svakako raznolika kulturno-zabavna kolonija ‘Art Colony’ s velikim brojem sudionika i umjetnika održana od 2. do 4. lipnja u maloj župi Borovica, uz dodatak Gornja i Donja, u prelijepom i po viđenom bajkovitom i nadnaravnom planinsko – šumovitom kraju u samom srcu Bosne, u općini Vareš.
Uz sudionike iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Austrije i Bugarske, na ovoj po puno toga egzotično – zabavnoj koloniji sudjelovali su i dubrovački slikari Mišo Baričević i Joško Škerlj te Boris Njavro kao predstavnik Društva dubrovačkih pisaca, a posebnost svemu svakako je nekoliko sudionika – umjetnika porijeklom i rođenjem iz Borovice, Vareša i okolnih mjesta, koji su ovom zgodom sa svih strana navratili do svog rodnog kraja.
Domaćini i organizatori ove kolonije u malom selu Borovica, iz dva dijela s dva dodatka u imenu, bili su kao prvi, iskreno i sa puno duše ipak pomalo i najvažniji inicijator i pokretač ove lijepe priče Stjepan Pepi Šimić, zatim Nikola Šimić i predragi mu sin, još uvijek ‘osnovac’ Mihael, župnik crkve u Borovici vlč. Ivan Butum, načelnik općine Vareš Zdravko Marošević, pa kroničar ovoga kraja, sjajan fotograf, novinar i urednik mjesečnika ‘Bobovac’ Mladenko Marijanović, te iskreno i sa puno duše svi mještani ovog malog mjesta.
-Nama recite ako nešto možda nije valjalo, a drugima pričajte ono lijepo što ste doživjeli u Varešu i Borovici. Hvala vam svima na dolasku i dogodine vas očekujemo i u većem broju! – poručio je sudionicima kolonije načelnik općine Vareš Zdravko Marošević, koji je kao pravi domaćin sudjelovao na svim događanjima. A puno toga lijepog doživjelo se u ta tri dana, sve je počelo okupljanjem u ‘Jazz klubu’ u središtu Vareša, prijemom kod načelnika i obilaskom ovog malog bosanskog gradića, vrlo važnog u povijesti hrvatskog naroda i sa stoljetnim vezama sa Dubrovnikom.
Drugog dana kolonije sudionici su posjetili i obišli stari kraljevski bosanski grad Bobovac, uz večernji nastup u tom fascinantnom okruženju izvanrednog zbora ‘Art Viva’ iz Sarajeva, zbora koji je nastupio i iznova oduševio na nedjeljnoj misi u crkvi u Borovici. A okupljene su nakon mise oduševili i mali tamburaši iz Borovice i Vareša. Završna večer kolonije zbila se u nedjelju 4. lipnja, iznova u popularnom ‘Jazz klubu’, uz izložbu slika svih sudionika, dodjelu prigodnih poklona i zahvalnica u ime organizatora uz dvije drage dame u narodnim nošnjama vareškog i borovičkog kraja, te uz rock party i koncert ‘vječnih mladića’, starih i sjajnih rokera okupljenih u ‘Taxi Band’.
Svakako za one koji možda i ne znaju, treba spomenuti ponešto i o mjestima održavanja ove sjajne likovne kolonije, Borovici i Varešu, kao i ovom prelijepom kraju. Malo selo Borovica, u dva dijela, Gornja i Donja, smještene su među planinama, Gornja je na 1300 metara nadmorske visine, na samom vrhu i s pogledom na sve okolne vrhove, od planine Perun do ostalih koje nose imena staroslavenskih bogova. Borovica je naseljena isključivo Hrvatima, do zadnjeg rata tu je živjelo 1300 mještana, ali u suludoj akciji Armije BiH iz Kaknja, ovo selo, kao i nekoliko okolnih, u potpunosti je spaljeno i porušeno, pobijen je veći broj mještana, a ostali su pobjegli pred tim ludilom. Iza rata Borovica je većim dijelom obnovljena, učinjena je i nova crkva, pored ostataka temelja razrušene stare crkve, ali vratilo se tek malo mještana, te ih sada stalno ovdje živi samo oko pedesetak.
Središte ovoga prelijepog kraja grad Vareš smješten je u srce Bosne i na 829 metara nadmorske visine, u kotlini rijeke Stavnje, 45 km udaljen od Sarajeva, preko Ilijaša i Breze, okružen planinama i strmim brdima, na kraju svih putova. Zbog te kotline, Vareš se smjestio u usjek, te je vožnja kroz njega, od početka i ulaznog naselja Vareš Majdana uz rijeku Stavnju duga pet kilometara. Kroz stoljeća njegova postojanja, zbog rudnog bogatstva, posebno željeza, ali i olova, kroma, cinka i aluminija, te zbog bogatstva šuma i izvora voda na sve strane, Vareš se razvijao i bio središnji rudnik za mnoge države i kraljevstva kojima je pripadao. Još u 13. stoljeća do njega dolaze Dubrovčani, otkrivaju sve te rude, otvaraju rudnike, naseljavaju ga i počinju proizvodnju i trgovinu, na čemu zarađuju velike novce.
Dubrovačka Republika stoljećima je bila vlasnik nekoliko rudnika u Varešu, ali i u obližnjem Olovu i Ilijašu, te je izgradila i novi grad, odavno već razrušen Stari Grad Dubrovnik ili Dobovnik, od Vareša udaljen tek desetak kilometara. Dakle, kroz stoljeća Dubrovnik i Vareš su bili jako povezani, te veliki broj današnjih Dubrovčana vuče porijeklo iz Vareša. A i danas će te u Varešu pronaći dubrovačka prezimena i običaje, ali i Varešake sa prezimenima iz Njemačke, otkud su doselili Sasi, pa i Mađara, Čeha, Slovenaca i mnogih drugih koji su kroz stoljeća ovdje doseljavali zbog posla i dobre zarade. Inače, kroz stoljeća Vareš je gotovo u potpunosti bio naseljen Hrvatima, tek iza ovog rata, što zbog ratnih progona, a što zbog pada industrije, broj katolika se znatno smanjio. Naime, Vareš je do ovog zadnjeg rata bio jako bogat grad, središte industrije i gospodarstva, od čega su danas ostala tek puste rudarske hale i napušteni pogoni.
Zbog toga je i poziv svim mogućim investitorima načelnika općine Vareš Zdravka Maroševića za svaku pohvalu, jer je on očito svjestan kako ovaj mali gradić ima velike perspektive, posebno u turizmu, jer posjetiti ovaj kraj i odmoriti dušu u njemu je zaista nešto neprocjenjivo. I zaista, ako tražite odmor za dušu, dodir samog čistog neba i zvijezda, taj osjećaj nebeske beskrajne pučine, ako ste željni čistog zraka i prirodne vode, onda će te sve to pronaći u ovim vareškim i borovičkim brdima i šumama, u tom planinskom lancu koji okružuje mitski srednjevjekovni kraljevski grad Bobovac. Zbog svega toga se isplati krenuti na ovaj put u srce Bosne, za osjetit svu tu ljepotu prirode i zaboravljenih kraljevskih šuma.
Izvor: http://www.dulist.hr