Borovica je nekome samo riječ, označava borovu šumu ili pak neko naselje u srcu Bosne, selo zaboravljeno od ljudi, ali nikada od Boga.
Kada dođete u Borovicu, ne dolazite tamo ni usput ni slučajno ni zbog turističke ponude i sličnih stvari. Borovici ljudi dolaze jer je svuda nose sa sobom jer je ona u srcima svojih ljudi pustila duboko korijenje i čvrsto ih povezala sa sobom.
Naša je obitelj došla u Borovicu jer smo se nekako uspjeli dogovoriti č. s. Klarom Pavlović. koja djeluje u našoj župi Našašašća svetog Križa u Vodicama. Mi smo tražili mjesto daleko od gužve i buke gdje naša djeca neće nikome biti prepreka i smetnja, a gdje će moći neometano udisati svježi planinski zrak uz dječje snježne radosti dok sestri Klari nije bilo naodmet posjetiti svoju Borovicu. Nisam sigurna da smo uspjeli postići da se naša djeca uklope u krajolik i ritam mjesta, no svakako se radilo o nezaboravnom iskustvu. Dokle god su oni pjevali "pahuljice padajte," one su poslušno padale, kao da nas nisu htjele pustiti iz svog naručja kojeg smo se jedva dokopali jer je snijeg baš ove godine odlučio oboriti rekord desetljeća. Snijeg je bio i za doručak i za ručak i za večeru, no glavna je briga preostalim mještanima bila, hoće li se župnik uspjeti spustiti da slavi svetu Misu. Neupućenome bi to bilo u najmanju ruku čudno, nekome "prosvijećenom" bi možda palo na pamet da ljudi i tako nemaju pametnijeg posla ili društvenog života, pa im je samo to preostalo, takvi bi se grdno i u mnogočem prevarili jer tim ljudima vjera i Bog nisu razbibriga, već neodjeljivi dio njihovih života. Ne samo zato jer su tako bili jednom davno naučeni, već iskustvo Boga nose sa sobom svaki dan jer svatko je ondje jednom bio ranjen i izdan, a nastavio je nadati se i ljubiti bližnjega. Veliko zlo koje je učinjeno Borovici, zima je ove godine sakrila pod svoje bijele skute i oslikala mjesto kao malu idilu koja to ne bi bila bez svojih ljudi koji svakodnevno uzimaju i nose svoj križ gledajući Rođenoga koji je izdan i ubijen, uskrsnuo. Nadamo se da će i Borovica doživjeti svoj Uskrs na radost svima onima koji je nose širom svijeta.
Ana i Ivan Skočić iz Vodica