Sjetiti se nečega što je lijepo ima smisla i razloga, jer sve što je lijepo kratko traje pa je stoga lijepo prisjetiti se svega što je bilo kratko ali slatko.
Prva sjećanja nas obično vraćaju u djetinjstvo: prve spoznaje, prve doživljaje, prve ljubavi i sve što je bilo prvi put. Ali sjetiti se nečeg od čega se čovjeku ledi krv u žilama je doista teško i traži kod svakog od nas dodatnu snagu i razlog da se toga i prisjetimo.
Kraj je listopada i početak studenog 2008.god. i čovjek ne može a da se ne vrati 15god. unatrag... u ona teška vremena 1993. kad smo svako na svoj način izgubili dio sebe, svoje dostojanstvo, svoj zavičaj, svoju kuću i na kraju svoje najmilije.
Tih godina život nije vrijedio ni pet para i samo jedan pogrešan korak mogao je biti koban i koštati te glave. Stoga ne možemo a ne prisjetiti se njih, tih heroja koji svojom krvlju natopiše Zaratje, Školu, Klanac, Jaz i tko zna koje kote oko Daštanska i širom BiH i Hrvatske.Oni tad nemaše izbora i svoje živote dadoše da mi danas živimo.Ovih dana vrijeme je prisjećanja na sve naše vjerne mrtve ,sve one koji nam dadoše život da ga živimo i veselimo se svakom novom danu i ljepotama koje s njim dolaze.
Te kobne 1993. mnogi životi nasilno stadoše i njihovi snovi ostadoše ne dosanjani ,želje neispunjene,a planovi ne ostvareni.
Noć je uoči Svih Svetih kasni su sati, vraćam se iz Sela u Ćurete, pogled sam od sebe leti od kuće do kuće i vidim mnoga svjetla koja sinoć nisu gorjela. Budo!!!, tvoja majka je u svojoj kući prvi put, mirno spava, Stjepane!!! , tvoja Mara sa djecom dolazi sutra, a vidim te kako ih čekaš u svjetlu ulične rasvjete. Tota!!!, tvoja kuća je tu i tvoji sigurno stižu jer sad imaju svoj krov. Jakove!!!, u tvom Bubnju se nazire svjetlo ispod zavjesa, tu su tvoja Anojka sa djecom i unucima.
Stjepo, Ilija, Kruno vi iz Kiseljaka zovete Borovičke telefone 846-??? I pitate se da li je moguće da vaša Borovica ima telefon, a ujedno tražite i odgovor od svih nas: "pa dokad ćemo mi biti izbjeglice?", jer Kiseljak je za sve nas slovio kao mjesto izbjegavanja i prinudnog smještaja.
Dragi Kruno, Ilija i Stijepo strpite se, od svega ima vrijeme. Naše vrijeme povratka je počelo pokojnom Lucom(Karla)Bešlić, možda sa vama završimo povratak jedne godine. Ali hvala vam na strpljivosti. Dragi Marko, Mato i Ivo!!! vi ste tajna koja našim susjedima neda mira i oni u snu govore svojim sinovima:"Djeco otkrijte Borovičku tajnu" jer ovamo nemate gdje ići! Zbog te tajne patimo mi, patit će te vi i vaša djeca i tko zna tko, dok ti nedužni ljudi ne nađu svoj mir. Mi se nadamo da vapaji ovih ljudi dopiru do mnogih srca i da ako Bog da i vi će te ubrzo naći svoj mir i dostojanstvo te vaša djeca, unuci i praunuci će moći u ove svete dane na vaše grobove položiti cvijeće i zapaliti svijeće. Dragi Franjo , Mića , Ljubomire i Igore vi ste Borovičko cvijeće rasuto diljem naših dviju domovina, BiH i Hrvatske. Vas i svih Borovičana rasutih po tim domovinama prisjetit ćemo se na našim grobljima u Gornjoj i Donjoj Borovici, te Borovičkim njivama ovih dana.
Pogled s Brestića na Gornju Borovicu po noći nešto je posebno i svako upaljeno svjetlo je vidljivo, ali jedno iz Nevjestinog sela obasjava cijelu Rupaču i Šumarnicu. Pavo to si ti, to je tvoja plemenitost i dobrota pred kojom zastaje svako oko i divi se toj ljepoti. Tvoja Terezija i tvoja djeca su svjetlo koje si upalio na Rupači i svijetle nam svima za primjer .Hvala ti na toj svjetlosti koju si nam ostavio.Tvoj Željo je danas primjer Borovičanima kako se voli rodna gruda,njegova plemenitost i duhovitost su lijek za posjetitelje naše stranice. Dragi Pavo hvala ti za svjetlost koju si upalio za duhovitost koju si prenio na svog Želju, za tvoje ljepotice koje ti rađaju unuke,hvala ti za sve! Dragi Borovičani mislim da se ovih dobrih ljudi trebamo stalno prisjećati, moliti Boga za njih, pomoći njihovim najmilijima da svoju bol lakše nose i da ne zaboravimo poruku iz teksta:
"DOK IMA SJEČANJA IMA I ŽIVOTA!" Blagdan je SVIH SVETIH, tog dana tradicionalno je misa na groblju u G. Borovici. Vrijeme je prohladno, uz laganu kišicu koja sapire spomen ploče naših predaka koji kao da plaču nad nama i zovu nas da im obrišemo suze koje teku zbog nas i naše ne marnosti za njima. Ove kao i svake godine otprilike isti broj vjernika se okupi na groblju u G.Borovici. Upale se svijeće , položi cvijeće, izmole se opijela i proslavi sveta misa za sve one koji počivaju na ovom groblju. A onda tradicionalno jedni drugima na ručak i čašicu razgovora.
Na Dušni dan je misa na groblju u D.Borovici, te popodne u 15: 00 sati u Borovičkim Njivama.
Uz prelijep dan i sunce kao u kolovozu, misnom slavlju u D. Borovici prisustvovalo je puno više vjernika nego u G. Borovici. Uz nadahnutu propovijed našeg župnika, koji je govorio o Borovičanima koji sa vrećicom u ruci ali puni vijere napuštaju svoju Borovicu i odlaze u progonstvo, te Borovičanima koji se u progonstvu snađoše, kupiše kuće, stanove, vile i osiguraše sebi i svojoj djeci budućnost a vjeru i sve ono što sa sobom ponesoše iz svoje Borovice kao da u međuvremenu ostaviše negdje na tome putu, daleko iza sebe. Da li je to tako, trebamo se svatko ponaosob zapitati, te našim životom i djelima demantirati riječi župnika. Na kraju misnog slavlja uz opijelo za sve poginule u domovinskom ratu i sve one koji počivaju na ovom groblju, župnik se zahvalio svima koji su došli u Borovicu obići svoje žive i mrtve i sve nas skupa zamolio da ne zaboravimo svoj rodni kraj.
Popodne oko 15:00 sati slavljena je sveta misa i na groblju u Borovičkim njivama uz nazočnost manjeg broja vijernika. Ovih dana i kapelica na groblju u Borovičkim njivama je dobila novi krov i oluke tako da sad izgleda kao nova. Hvala svima koji su uzeli učešća u ovoj plemenitoj akciji a napose inicijatorima, našem župniku i Ambrozu Martinoviću , te izvođačima Grgi i Ćopi!
U večernjim satima u Varešu položeni su vijenci i cvijeće na spomenik svim poginulima u Domovinskom ratu sa prostora naše Općine. U 17:00 sati u prepunoj Vareškoj crkvi služena je misa zadušnica za sve stradale i poginule sa prostora naše Općine ,a poslije mise u Sali Općine Vareš, udruge proizašle iz Domovinskog rata organizirale su komemorativnu sjednicu posvećenu žrtvama Domovinskog rata.
Uz ove dane sjećanja na naše najmilije, te dane sjećanja na naša stradanja želim se zahvaliti našem Iliji Nikoliću – Prancovu na prelijepoj pjesmi o stradanju naše Borovice , a ujedno vam pokloniti pjesmu našeg pokojnog Stijepe Drene – Sarajlije.
Ovu pjesmu po kazivanju njegove supruge Anastazije Stijepo je pisao pod kišom granata na položajima oko Daštanska te 1993. godine.
Stijepo veliko ti hvala na ovim stihovima koje si pisao sa puno ljubavi prema svojoj Borovici i svima nama koji te stihove budemo čitali i u njima ne sumnjivo sa sjetom uživali!!!