Blagoslov  polja u Borovici je dogaðaj koji vrijedi spomenuti i o njemu
napisati par reèenica za posjetitelje naše web stranice.

Pošto sadašnje generacije vrijeme dijele na dva djela tj. vrijeme prije i poslije rata,i naši Blagoslovi polja se mogu isto tako podijeliti i sagledati na dva naèina tj. Blagoslov polja prije i poslije rata.
Još kao dijete sjeæam se da približavanja datuma za Blagoslov polja u kuæu unosi puno užurbanosti i spremanja za taj dogaðaj. Od kreèenja kuæe,sreðivanja dvorišta do velike kupovine jela i piæa za goste koji se oèekuju iz susjednih sela, te samog dana Blagoslova polja i mirisa mamine „Bijele pite", koju kao da sad gledam na stolu koji èeka uzvanike èuvenog ruèka koji se pamti i spominje do iduæeg Blagoslova.
Blagoslovi polja u ta vremena bili su prilika da gosti pristigli iz susjedstva i Borovièani ugovore poslove oko oranja i sijanja, koševine pa sve do toga kome što treba ove godine raditi i pomoæi da se završe poslovi planirani za tu godinu.
Mladima je to bila prilika da se organizira zabava u selima punim mladosti,koja se danima spremala za tu feštu. Te igranke na kojima bi se prodaj rekordan broj ulaznica u godini Mladima bi dobro došle da se opuste i raspolože. Tu su se raðale simpatije ,ljubavi, ali i razoèarenja i sve drugo što mladost nosi sa sobom. Dolasci momaka iz Ratnja, Kopijara, Pogari, Duboštice i drugih susjednih sela ponekad bi izazvali ljubomoru Borovièkih momaka, koja bi ponekad znala biti nerazmjerna te izazvati i pokoji incident. Ali sve to je razumljivo i stara izreka mladost –ludost postane poznata tek, kad sve proðe i kad život donese druge probleme koji su sto puta gori od posjete momaka iz susjednih sela.
Rat i dolazak momaka iz „Susjednih sela", ali ne radi Blagoslova polja ili Borovièkih Djevojaka, nego radi nekih drugih ciljeva promijenio je sliku Borovice i svega što se u njoj do tad dešavalo. Borovica, njena polja, njena mladost, njena djeca postali su meta momcima iz „Susjednih sela" da svoj bijes i mržnju prema svemu što je Borovièko iskalo na najgori naèin.
Borovicu spališe, njena polja zasijaše korovom, njenu mladost pobiše i rastjeraše širom Svijeta, njenu djecu – školarce upisaše u ratne škole od Kiseljaka, pa sve do njihovih novih domovina po Europi, Australiji, Canadi i Americi.
Od tog vremena do danas prošlo je punih 15god. i tih 15 blagoslova je svaki za sebe posebna prièa... Prvih godina 1994, 1995, 1996, 1997 i 1998, tih pet blagoslova bez ijednog stanovnika u Borovici ostat æe upamæen po rijekama suza Borovièana, koji doðu pohoditi svoju Borovicu, koja tad bijaše jedno veliko groblje. Mnogi se tad pitaše èemu Blagoslovi polja kad su ona zarasla i nema ruku koje bi na njima radile. Ali tri èovjeka Don Mato Majiæ; Grga Vukanèiæ i Blaško Djakoviæ nisu postavljali pitanja, nego tražiše naèin i moguænost kako da Borovicu ponovo ožive, i zahvaljujuæi njima Bog blagoslovi ono malo zrno, zrno povratka koje je proklilo u srcima prvih povratnika u Borovicu i koji to zrno nisu mogli više skrivati po džepovima raznih kolektivnih smještaja i mjesta koja im drugi odrediše da ga posiju, znajuæi da se tu ono neæe primiti i da æe zajedno sa tim zrnom umrijeti, jedno mjesto, jedna tradicija i jedna oaza mira koju Bog podari svojoj ljubljenoj djeci, svojim Borovièanima. Za tu hrabrost, odvažnost i ljubav prema svojoj rodnoj grudi u koju to malo zrno zasijaše i ono dade stostruki urod tim velikim ljudima „HVALA" ali hvala i prvim povratnicima: Grgi i Ani Vukanèiæ, Edi i Jozepki Mariæ, Stijepi i Mari Pavloviæ, Stijepi i Tonki Kostiæ što današnji blagoslovi imaju smisla i što Borovièka polja ponovo raðaju èekajuæi nove sijaèe koji æe prepoznati, njihovu plodnost i èistoæu.
Ovogodišnji Blagoslovi polja bijaše uobièajeni sa lijepim vremenom dosta svijeta istina moglo bi biti i malo više ali u usporedbi sa prethodnim godinama jedan solidan prosjek. Sadašnji Blagoslovi polja su bez igranki i zabava, mladosti je sve manje jer današnji brzi tempo života i egzistencijalni problemi mladog èovjeka tjeraju da radi i samo radi a blagoslovi postaju jedna tradicija koja polako sa starijim generacijama izumire i postaje prošlost. Ne dozvolimo da naši blagoslovi postanu prošlost jer bez blagoslova sve je uzaludno. Naši stari su u to vjerovali i sve što su radili i stvarali poèimalo je sa blagoslovom zato su i imali jedan unutarnji mir za kojim današnje generacije èeznu.
Blagoslov polja u G.Borovici po nekoj statistici iz prošlosti ima malo prednosti po lijepom vremenu u odnosu na Blagoslov polja u D.Borovici ali jedna druga statistika je malo tužna. Puno grobova naših , najmilijih ostanu neposjeæeni bez zapaljenih svijeæa na njima, a toliko života su dali, toliko ljubavi i odricanja prema životu koji dadoše, a za uzvrat ??? Ali hvala Bogu i dobrim ljudima koji svake godine imaju ljubavi i plemenitosti te sa našim Župnikom obiðu skoro svako grobno mjesto koje prije toga urede i oèiste kao i kompletno groblje ali i tih ljudi je iz godine u godinu sve manje no svima im ovim putem u ime svih onih koji imaju potrebu zahvaliti se, kažem hvala. Groblje u D. Borovici je puno više stoga bude i puno više svijeta na Blagoslovu Polja, a u D.Borovicu se vratilo i više prijeratnih stanovnika, tako da selo u tom periodu ima malo prijeratnog izgleda.
Ove godine èini mi se posebnu radost Blagoslova Polja imali su potomci Džoja sa Osretka. Naime ove godine u novoobnovljenu kuæu na Klancu vratili su se Ana i Juro Džoja, jest da nije na Osretku, ali sreæa tih ljudi i njihove djece je bila vidljiva, jer sad se ima gdje doæi i gdje prespavati.
Blagoslov polja u Borovièkim Njivama ove godine obilježilo je prelijepo vrijeme. Na misi u 12.00 uz nadahnutu propovijed našeg Župnika okupilo se 40-tak Vjernika A poslije mise tradicionalno svi na ruèak kod naših Martinoviæa.
Ove godine Mirko i njegova vrijedna supruga pripremiše pravu gozbu te bi jela i piæa za sve koji pohodiše Borovièke Njive. Ali poslije ruèka i Borovièke pjesme u Borovièkim Njivama koje su godinama hranile Borovicu i njenu djecu u Njivama opet zavlada mukla tišina i samo vjetar sa Grebena i Bastaovca ostade pjevati Svoju pjesmu do novog Blagoslova i dolaska Borovièana u svoje Njive.

O Bože zašto ????????
Zašto vjetar pjeva umjesto nas, zašto pohodimo druga groblja a grobovi naših predaka stari par stoljeæa kao da ne postoje, zašto blagoslivljamo tuðu zemlju a svoju ostavljamo, zaboravljamo a ponekad i preziremo, zašto toliko duhovnosti a tako malo ljubavi, zašto majke umiru same a toliku djecu izrodiše. O Bože zašto ??????

Odgovor na ova pitanja: „ZAŠTO SVE TO" pronaðoh u jednom broju SVIJETLA RIJEÈI U kojem Bog govori jednoj majci koja mu se obraæa sa sliènim pitanjem a Bog joj odgovara na sljedeæi naèin:

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas
I premda su s vama ne pripadaju vama
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli
Jer ona imaju vlastite misli
Možete okuæiti njihova tijela , ali ne njihove duše

Jer, njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u svojim snima
Možete se upinjati da budete kao oni
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.

Jer život ne ide unatrag niti ostaje na prekjuèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti
I on vas napinje svojom snagom
Da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.

Neka vaša napetost u strijelèevoj ruci bude za sreæu;
Jer , kao što on ljubi strijelu koja leti isto tako ljubi i luk koji miruje.

Ovim rijeèima želim završiti ovaj tekst o Blagoslovima Polja u našoj dragoj Borovici i poruèiti svim Borovièanima da ih njihova Blagoslovljena zemlja voli i èeka i ujedno utješiti svaku majku i svako dijete .
I zato majko BOROVICO ne plaèi jer tvoja djeca su Božja djeca i djeca cijelog SVIJETA, roðena u tebi ali da služe cijelom svijetu.

Borovica; Svibanj 2008. god.