Svaki čovjek u periodu svog odrastanja i sazrijevanja ima svoje snove koji su često puta nerealni, ali snovi kao snovi uvijek su nešto o čemu se priča, pišu stihovi i pjeva.
Mi borovička djeca imali smo svoj san koji nedosanjasmo i nedočekasmo kao djeca već moradosmo čekati da porastemo, te se kao odrasli prisjetimo naših snova koje sanjasmo u našoj Borovici, od generacije prvih borovičkih gimnazijalaca u čuvenoj vareškoj gimnaziji sve do borovičke djece koju rat otjera iz zemaljskog raja njihovih očeva , djedova i pradjedova, a taj raj imaše jednostavno ime BOROVICA.
Prvi odlasci iz Borovice u drugi svijet koji bijaše samo par kilometara udaljen i imaše ime Vareš, u kome je sve bilo drugačije, za sve nas bijaše san koji smo sanjali nakon prvog susreta sa gradom u kome sve bijaše uređeno i na svome mjestu.
Sjećam se svog prvog odlaska u Vareš i susreta sa asvaltom , uličnom rasvjetom , prvog razgovora preko telefona, ulaska u veliku varešku poslugu i dječijih nestašluka u tom objektu , a zatim povratak u svoju Borovicu u kojoj je sve vrvilo od života iako nismo imali ništa od gore navedenog, ali svako od nas sanjaše Borovicu sa asvaltiranom cestom, uličnom rasvjetom , telefonom i svim onim sa čim se susretosmo u Varešu.
Naše dječačke snove dosanjasmo ovih dana kada borovičke sokake zacrniše prvi metri asvalta ispod kojeg su pružene telefonske žice , kablovi od struje, te vodovodne i kanalizacione cijevi, pokraj novog asvalta kontejneri za smeće i to sve obasjava novo izgrađena ulična rasvjeta.
Tako naši snovi postadoše java, iako mnogi od nas sanjara već dugo konzumiramo snove mnogih Austrijanaca, Nijemaca , Amerikanaca, Purgera i ostalih, koji svoje snove dosanjaše mnogo prije nas.
Svako od nas tko je imao svoje snove o Borovici ovih dana trebao bi se probuditi i krenuti ka Borovici iz snova, jer ona je danas takva, ali nažalost bez svojih sanjara, bez svoje dječice bez svoje mladosti i srednje generacije, prepuštena mudrosti Borovičkog starca koji dosanja snove svoje djece i svojih unuka. Zato, borovička starosti hvala ti za svu mudrost koju imaš u sebi i koja iako stara nosiš se sa izazovima današnjice i svojoj djeci uređuješ Borovicu iz njihovih snova.
Dragi Borovičani ovim tekstom želimo vas izvijestiti da smo ovih dana dobili prvih par stotina metara asvalta u našim selima.
Točnije sa Požeblja do Zaravan i do Ćopine kuće koji sad u papučama može na pivo , te u selu od Zeline kuće do kuće Ante Pavića i do na Klanac.
Mislim da je ova novost svakako vrijedna spomena jer doista je lijepo proći našim selima u kojima nema više prašine, niti blata.
Ujedno vas želimo izvjestiti da je pri kraju izgradnja mosta u Kramovima u D.Borovici, tako da za koji tjedan kad krenete na godišnji odmor u svoju Borovicu će te prelaziti preko novog mosta. Također cesta preko Pogari je pokrpana tako da nema više udarnih rupa na toj dionici.
Ne znam koliko su za vas ovo sve novosti ali za nas koji dolje živimo to su sve stvari od životne važnosti, te u ova teška vremena puna neizvjesnosti u cijelom svijetu, daju nam za pravo da projekat Zavičajne zajednice „Borovica živi“ doista ima smisla.
Gradnju ceste zabilježili su i naši objektivi POGLEDAJTE OVDJE