Svaki čovjek susrećući se sa svakidašnjicom, osjeća u sebi određeni poriv da se mijenja. To mijenjanje ponekad u nama samima može uzrokovati strah i neodgodivo pitanje „TKO SAM JA". Čovjek tako teško shvaća i prihvaća da nije stijena, dovoljno stamena, dovoljno čvrsta, dovoljno nepomaknuta, da vjetrovi koji u nju udaraju istodobno je i pomaknu iz svog temelja.
Pritom, u svakom trenutku taj temelj uvijek treba biti u našem vidokrugu da znamo gdje ćemo se vratiti kada sebi postavimo neizbježno pitanje „TKO SAM JA, GDJE JE MOJ TEMELJ, KAKAV JE MOJ IDENTITET?" Današnji svijet ne dopušta čovjeku postaviti to pitanje, jer ga tjera da se poistovjećuje s trenutkom koji živi kradući mu ono što je najsvetije i najveće u svakom čovjeku. Svi mi postajemo ljudi kojima stabla kriju šumu, svi se tako lako zadržavamo na trajanju trenutka, ne duže od trenutka, svi pokušavamo svoja životna usmjerenja vrednovati čudnom logikom u kojoj nema tabua i u kojima u nama progovara određeni skepticizam prema svemu što smo jednog dana, iz jednog svetog mjesta, iznijeli. Postajemo li produkt takve logike, postajemo li ljudi kojima je najlakše okrenuti leđa prošlosti ne dopuštajući da nas ta prošlost obvezuje, postajemo li ljudi koji zaključavaju vrata s vanjske strane i bacaju ključ? Mi takvi ne smijemo biti!!! Svaki od nas, dragi Borovičani, odgovoran je u svojem stavu prema životu. Svatko treba postaviti pitanje, KOLIKI SAM JA RAZLOG DA BOROVICA ŽIVI??? Biti Borovičanin danas, ne znači zaostalost, ne znači živjeti u oblacima, ne znači vraćanje u prošlost. Biti Borovičanin danas znači ispravno vrednovati svoje mjesto pod suncem, biti Borovičanin znači voljeti i cijeniti onaj temelj u sebi koji mi ne dopušta da se uplašim bilo kakvog sutra, biti Borovičanin znači zaustaviti rušilačku bujicu bez straha pred njenom snagom, biti Borovičanin znači promatrati pogledom, koji vidi, Nebo kojeg mi Bog daruje. Ne dopustimo da išta od stvarnosti koju Nebo daruje u nama bude kržljavo i nedorečeno.
Proslavili smo još jedan Božić!!! Bio je dovoljno bijel, bio je dovoljno topao, bio je dovoljno radostan. Svetu Misu Polnoćku slavili smo u našoj crkvi, koja polako dobiva svoj konačni lik i izgled. Uz dva jaka reflektora, uz osvjetljenje koje je bilo usmjereno prema oltaru, naša crkva je izgledala tako svečano, tako spremna upravo za tu Misu dolaska Boga na zemlju, lako je vjetar za vrijeme Mise bacao pokoji crijep s krova crkve, nismo se bojali jer i Bog je želio biti s nama u svojoj kući. Ipak, ostao sam žalostan zbog malog broja mojih Borovičana koji su tada bili s nama. Znam da se mnogi boje ćudljive klime koja zna dobro pogoditi Borovicu. Znam da su mnogi bili spriječeni objektivnim okolnostima, koji im nisu dali da krenu prema jedinom mjestu na svijetu gdje nisu stranci. Znam da je ponekad ogromna žrtva podnijeti put i zaputiti se tamo gdje nema asfalta i gdje me možda ne čeka naložena peć. Božić je u Borovici ipak možda nešto ljepši nego u mjestima gdje ima puno više buke, svjetla i odraza svjetske ljepote. Svi koji su ušli te noći u crkvu nisu mogli suspregnuti uzdah oduševljenja ljepotom koja se ocrtavala u novoj, nakićenoj našoj crkvi. Pale su i suze radosnice. U meni je srce tako snažno lupalo od radosti da ne mogu izraziti riječima, samo...? Zašto nas je bilo tako malo za Božić u Borovici???
U protekla tri mjeseca proputovao sam pola Europe s našim Hrvojem. Pred kraj listopada boravio sam u Italiji. Vicenza, Brescia, Milano, Cassalli, bili su gradovi moje destinacije gdje smo stekli nove prijatelje naše Borovice. U Milanu smo se zadržali dva dana propovijedajući na pet svetih Misa o životu koji treba i zaslužuje živjeti u Borovici. Ljudi su ostali zatečeni mojim prikazom dešavanja koja su se zbivala na našim područjima. Nisam štedio ni grlo, ni snagu želeći ostaviti što snažniji dojam, ne vlastite osobe, nego dojam NAŠE BOROVICE!!! Susretljivost, razumijevanje i spremnost da se pomogne ocrtavali su se u svakom s kim smo razgovarali. Na ovom mjestu od srca zahvaljujem prvo Bogu, pa našem Hrvoju, župniku župe sv. Franje Asiškog u Milanu don Serafinu, župniku u Brescii i mnogim drugima, a bilo ih je jako mnogo. Zadnji dan našeg boravka u Milanu, već umorni i siti od svega, trebali smo poći prema Torinu u jednu malu župu Cassali. Vozili smo dosta dugo, jer nismo znali puta. Čak se u meni rađao bunt, zašto moramo i tamo ići, jer nisam znao što će nas zateći. Kada smo došli u župu Cassali dočekalo nas je pola župe uz aplauz i dobrodošlicu koja se ne može odglumiti. Župnik, don Oscar, upalio je zvona i izrazitom velikodušnošću i radosti zagrlio me naočigled svih. Već to je bilo za mene dosta da se postidim vlastitih misli o odustajanju od posjete toj župi. Preko 700 osoba slušalo je Hrvoja i mene kada smo govorili o našoj Borovici. Prekidali su me često puta aplauzom, oduševljeni snagom života koji živi u našem mjestu. Samo Bogu mogu zahvaliti što me ponekad obdari darom svjedočenja, tako da ni sam nisam svjestan koliku snagu imaju moje riječi. Tu noć boravka u Italiji neću nikada zaboraviti, niti ću ikada zaboraviti riječi župnika don Oscara „DRAGI VLČ. PERICA, DOŠAO SI KAO PRIJATELJ, A ODLAZIŠ KAO BRAT."
Dragi moji Borovičani!!! Nebo neće nikada prestati slati ljudi koji će pokazivati svoje veliko srce, ne radi osobne reklame, nego radi pokazivanja veličine Neba koje ih šalje. Trebamo biti zahvalni tom Nebu na nebrojenim milostima koje dolaze do prave Borovice. Ali svako dobročinstvo koje je prema nama upućeno, treba u nama izazvati neizbježno pitanje, što ja mogu učiniti za povratak života u svoju Borovicu. Svi ste pronašli novo gnijezdo i novi okvir življenja u kojem ostvarujete životno dostojanstvo sebe i svoje djece. Na to imate potpuno i bezgranično pravo. Ali, neka u Vama neprestano zvoni jedna istina, perspektiva i nada u životnu budućnost naše Borovice leži isključivo i samo u VAMA. Borovica će živjeti, ali kakvim životom, e na to pitanje trebamo svi zajedno odgovoriti!!! Neka Vam dobri Bog neprestano šalje more milosti u Vaše živote, nemojte izgubiti u sebi toplinu ognjišta i snagu svjedočenja, kamo god išli znajte da ima jedno mjesto u koje se uvijek možete vratiti, u kojem niste stranci!!! Sve Vas od srca pozdravljam i blagoslivljam!!!
Vaš župnik