Blagoslov polja u Borovici je događaj koji vrijedi spomenuti i o njemu
napisati par rečenica za posjetitelje naše web stranice.
Pošto sadašnje generacije vrijeme dijele na dva djela tj. vrijeme prije i poslije rata,i naši Blagoslovi polja se mogu isto tako podijeliti i sagledati na dva načina tj. Blagoslov polja prije i poslije rata.
Još kao dijete sjećam se da približavanja datuma za Blagoslov polja u kuću unosi puno užurbanosti i spremanja za taj događaj. Od krečenja kuće,sređivanja dvorišta do velike kupovine jela i pića za goste koji se očekuju iz susjednih sela, te samog dana Blagoslova polja i mirisa mamine „Bijele pite", koju kao da sad gledam na stolu koji čeka uzvanike čuvenog ručka koji se pamti i spominje do idućeg Blagoslova.
Blagoslovi polja u ta vremena bili su prilika da gosti pristigli iz susjedstva i Borovičani ugovore poslove oko oranja i sijanja, koševine pa sve do toga kome što treba ove godine raditi i pomoći da se završe poslovi planirani za tu godinu.
Mladima je to bila prilika da se organizira zabava u selima punim mladosti,koja se danima spremala za tu feštu. Te igranke na kojima bi se prodaj rekordan broj ulaznica u godini Mladima bi dobro došle da se opuste i raspolože. Tu su se rađale simpatije ,ljubavi, ali i razočarenja i sve drugo što mladost nosi sa sobom. Dolasci momaka iz Ratnja, Kopijara, Pogari, Duboštice i drugih susjednih sela ponekad bi izazvali ljubomoru Borovičkih momaka, koja bi ponekad znala biti nerazmjerna te izazvati i pokoji incident. Ali sve to je razumljivo i stara izreka mladost –ludost postane poznata tek, kad sve prođe i kad život donese druge probleme koji su sto puta gori od posjete momaka iz susjednih sela.
Rat i dolazak momaka iz „Susjednih sela", ali ne radi Blagoslova polja ili Borovičkih Djevojaka, nego radi nekih drugih ciljeva promijenio je sliku Borovice i svega što se u njoj do tad dešavalo. Borovica, njena polja, njena mladost, njena djeca postali su meta momcima iz „Susjednih sela" da svoj bijes i mržnju prema svemu što je Borovičko iskalo na najgori način.
Borovicu spališe, njena polja zasijaše korovom, njenu mladost pobiše i rastjeraše širom Svijeta, njenu djecu – školarce upisaše u ratne škole od Kiseljaka, pa sve do njihovih novih domovina po Europi, Australiji, Canadi i Americi.
Od tog vremena do danas prošlo je punih 15god. i tih 15 blagoslova je svaki za sebe posebna priča… Prvih godina 1994, 1995, 1996, 1997 i 1998, tih pet blagoslova bez ijednog stanovnika u Borovici ostat će upamćen po rijekama suza Borovičana, koji dođu pohoditi svoju Borovicu, koja tad bijaše jedno veliko groblje. Mnogi se tad pitaše čemu Blagoslovi polja kad su ona zarasla i nema ruku koje bi na njima radile. Ali tri čovjeka Don Mato Majić; Grga Vukančić i Blaško Djaković nisu postavljali pitanja, nego tražiše način i mogućnost kako da Borovicu ponovo ožive, i zahvaljujući njima Bog blagoslovi ono malo zrno, zrno povratka koje je proklilo u srcima prvih povratnika u Borovicu i koji to zrno nisu mogli više skrivati po džepovima raznih kolektivnih smještaja i mjesta koja im drugi odrediše da ga posiju, znajući da se tu ono neće primiti i da će zajedno sa tim zrnom umrijeti, jedno mjesto, jedna tradicija i jedna oaza mira koju Bog podari svojoj ljubljenoj djeci, svojim Borovičanima. Za tu hrabrost, odvažnost i ljubav prema svojoj rodnoj grudi u koju to malo zrno zasijaše i ono dade stostruki urod tim velikim ljudima „HVALA" ali hvala i prvim povratnicima: Grgi i Ani Vukančić, Edi i Jozepki Marić, Stijepi i Mari Pavlović, Stijepi i Tonki Kostić što današnji blagoslovi imaju smisla i što Borovička polja ponovo rađaju čekajući nove sijače koji će prepoznati, njihovu plodnost i čistoću.
Ovogodišnji Blagoslovi polja bijaše uobičajeni sa lijepim vremenom dosta svijeta istina moglo bi biti i malo više ali u usporedbi sa prethodnim godinama jedan solidan prosjek. Sadašnji Blagoslovi polja su bez igranki i zabava, mladosti je sve manje jer današnji brzi tempo života i egzistencijalni problemi mladog čovjeka tjeraju da radi i samo radi a blagoslovi postaju jedna tradicija koja polako sa starijim generacijama izumire i postaje prošlost. Ne dozvolimo da naši blagoslovi postanu prošlost jer bez blagoslova sve je uzaludno. Naši stari su u to vjerovali i sve što su radili i stvarali počimalo je sa blagoslovom zato su i imali jedan unutarnji mir za kojim današnje generacije čeznu.
Blagoslov polja u G.Borovici po nekoj statistici iz prošlosti ima malo prednosti po lijepom vremenu u odnosu na Blagoslov polja u D.Borovici ali jedna druga statistika je malo tužna. Puno grobova naših , najmilijih ostanu neposjećeni bez zapaljenih svijeća na njima, a toliko života su dali, toliko ljubavi i odricanja prema životu koji dadoše, a za uzvrat ??? Ali hvala Bogu i dobrim ljudima koji svake godine imaju ljubavi i plemenitosti te sa našim Župnikom obiđu skoro svako grobno mjesto koje prije toga urede i očiste kao i kompletno groblje ali i tih ljudi je iz godine u godinu sve manje no svima im ovim putem u ime svih onih koji imaju potrebu zahvaliti se, kažem hvala. Groblje u D. Borovici je puno više stoga bude i puno više svijeta na Blagoslovu Polja, a u D.Borovicu se vratilo i više prijeratnih stanovnika, tako da selo u tom periodu ima malo prijeratnog izgleda.
Ove godine čini mi se posebnu radost Blagoslova Polja imali su potomci Džoja sa Osretka. Naime ove godine u novoobnovljenu kuću na Klancu vratili su se Ana i Juro Džoja, jest da nije na Osretku, ali sreća tih ljudi i njihove djece je bila vidljiva, jer sad se ima gdje doći i gdje prespavati.
Blagoslov polja u Borovičkim Njivama ove godine obilježilo je prelijepo vrijeme. Na misi u 12.00 uz nadahnutu propovijed našeg Župnika okupilo se 40-tak Vjernika A poslije mise tradicionalno svi na ručak kod naših Martinovića.
Ove godine Mirko i njegova vrijedna supruga pripremiše pravu gozbu te bi jela i pića za sve koji pohodiše Borovičke Njive. Ali poslije ručka i Borovičke pjesme u Borovičkim Njivama koje su godinama hranile Borovicu i njenu djecu u Njivama opet zavlada mukla tišina i samo vjetar sa Grebena i Bastaovca ostade pjevati Svoju pjesmu do novog Blagoslova i dolaska Borovičana u svoje Njive.
O Bože zašto ????????
Zašto vjetar pjeva umjesto nas, zašto pohodimo druga groblja a grobovi naših predaka stari par stoljeća kao da ne postoje, zašto blagoslivljamo tuđu zemlju a svoju ostavljamo, zaboravljamo a ponekad i preziremo, zašto toliko duhovnosti a tako malo ljubavi, zašto majke umiru same a toliku djecu izrodiše. O Bože zašto ??????
Odgovor na ova pitanja: „ZAŠTO SVE TO" pronađoh u jednom broju SVIJETLA RIJEČI U kojem Bog govori jednoj majci koja mu se obraća sa sličnim pitanjem a Bog joj odgovara na sljedeći način:
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom
Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas
I premda su s vama ne pripadaju vama
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli
Jer ona imaju vlastite misli
Možete okućiti njihova tijela , ali ne njihove duše
Jer, njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u svojim snima
Možete se upinjati da budete kao oni
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti
I on vas napinje svojom snagom
Da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u strijelčevoj ruci bude za sreću;
Jer , kao što on ljubi strijelu koja leti isto tako ljubi i luk koji miruje.
Ovim riječima želim završiti ovaj tekst o Blagoslovima Polja u našoj dragoj Borovici i poručiti svim Borovičanima da ih njihova Blagoslovljena zemlja voli i čeka i ujedno utješiti svaku majku i svako dijete .
I zato majko BOROVICO ne plači jer tvoja djeca su Božja djeca i djeca cijelog SVIJETA, rođena u tebi ali da služe cijelom svijetu.
Borovica; Svibanj 2008. god.
