Dragi vjernici nadam se da ste kroz ove nedjelje Došašća pripravljali svoju dušu i svoju pamet za događaj Božića.
Svake ste nedjelje palili jednu svijeću više na adventskom vijencu, a ove nedjelje palimo posljednju četvrtu svijeću kao znak da se naše iščekivanje ispunilo. Čovjek bi trebao postupno sazrijevati u svojoj vjeri i svakog dana unositi više svjetla u svoj život i u živote drugih ljudi.
Zar naš život ne treba biti vršenje volje Božje? Bogu trebam odgovoriti poslušnom vjerom. A upravo u evanđelju susrećemo dvije žene Mariju i njezinu rođakinju Elizabetu koja u starosti zače sina i već je u šestom mjesecu trudnoće. Obadvije su odgovorile poslušnom vjerom. Evo dolazim Gospodine vršiti volju tvoju – bio je njihov životni poziv. Obje su se znale radovati čudesnim Božjim djelima. I Marija i Elizabeta su izrekle svoj pristanak spremno i oduševljeno kako i dolikuje Božjim izabranicima. Marija je spremno pohrlila u Gorje u grad Judin. Nije čuvala radost u sebi, nego ju je htjela podijeliti s nekim. Bog se želi i preko nas darivati drugima, želi da ga nosimo s pjesmom i da ga proslavimo svojim životom. Hoću li odgovoriti poput Marije poslušnom vjerom svome Bogu, ili ću i dalje tjerati po svome istim putem začahuren u svojoj oholosti.
Dok čekamo Božić, Rođenje našeg Spasitelj Isusa Krista, budimo otvoreni i vjerom kako bi se to otajstvo moglo dogoditi u našem životu. Bog ima plan sa svakim od nas pojedinačno. Nemojmo prokockati šansu koju nam Bog nudi, nego budimo poput Marije otvoreni da ga radosno nosimo i drugim ljudima koji su željni Božje i naše ljubavi. Budimo vršitelji, a ne samo slušatelji Božje volje.
Borovica, 23. prosinca 2012.
