Svaki puta kad provodim dane u našoj lijepoj Borovici, ispune me posebni osjećaji koji se ne mogu opisati.
Tako je bilo i prošli tjedan kad sam pet dana mogla provesti u obiteljskom zajedništvu i uživati u zimskoj ljepoti naše Borovice.
Radost na licu naših koji žive u Borovici, vjera koju svjedoče penjući se na Požeblje, zahvalnost što nisu zaboravljeni, sve ove vrline trebale bi biti poticaj nama da ne zaboravimo rodni kraj.
Mnogi će svoj ne dolazak u Borovicu opravdati materijalnom krizom. Na žalost, kriza je u ljudskom srcu, jer mnogi ljudi, pa i vjernici, traže pomoć u prolaznome, svjetovnome, ljudskome.
Prisjetimo se izreke sv. Augustina koji je rekao:“Za sebe si nas stvori Bože i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi!“
Dragi borovičani i posjetitelji naše mrežne stranice, ne dopustite da svoj mir tražite tamo gdje ga nema,
nego zajedno s psalmistom molimo i vjerujmo: „Samo je u Bogu mir dušo moja!“
Mir i ljepotu Borovice doživjeli su i moji župljani Gospe od Zdravlja Podstrana Tonko i Zlata Krželj koji su zajedno sa č. s.Benediktom Gotovac posjetili našu Borovicu i uživali u njezinoj ljepoti.
s.Klara Pavlović
