Naše prezime je MATOŠEVIĆ. Rodno stablo koje pamtimo jesu Marko i Mara Matošević, rođena Nikolić iz Borovice.
Baš ove godine navršilo se Mari sto godina od njezina rođenja: 1911.-2011.
Iako je umrla 1989., mi – njezina djeca, unuci i praunuci dogovorili smo se da proslavimo njezin 100. rođendan.
Bilo bi simboličnije da smo to izveli u Borovici, ali zbog raznih okolnosti nije bilo izvedivo, pa smo to učinili u veoma sličnom naselju koje se zove Rakitje (okolica Zagreba).
Susret je započeo s misom koju je služio Marin sin Mijo, koji je ove godine slavio 65 godina rođenja i 35 godina misništva. Braća i sestre su mu Marijan, Ilija, Mijo, Kaja, Kaja, Jozo i Lovro.
Druženje je nastavljeno zajedničkom slikom i preselilo se u župske prostore za obilni stol. Ustanovili smo da nas ima živih oko 60 koji smo navezani uz spomenuto stablo i njegovo korijenje. Na susretu i druženju, uz pjesmu i ugodno čavrljanje, zastupljeno je bilo po starosti od 1 do 75 godina.
Grane toga stabla raširile su se na razne strane. Najviše ih ima u Zagrebu i okolici. Neke grane su dosegle u Zaprešić, Boraja – Šibenik, Varaždin, Koprivnicu. Neke su se razgranale po Austriji i Njemačkoj, a neke su dospjele čak u Širilanku u Indiju.
Sve je to bilo zanimljivo dešifrirati, razvrstati i ustanoviti uz ugodan razgovor, dobro jelo i piće. Davna sjećanja i dosjetke, osobito starijih, vodile su nas u prošlost, podsjećale na sadašnjost i usmjeravale, nadamo se, u sretnu i blagoslovljenu budućnost.
Nudimo vam naše slike, pozdrave i lijepe želje, najprije onima koji od ovog stabla potječu, a koji nisu mogli doći na susret i ugodno druženje. Isto tako svako dobro želimo svoj rodbini i znancima te svima koji žele za nas čuti, za nas saznati i s nama se radovati.
Hvala svima koji su ovo upriličili.
Mr. Mijo Matošević, svećenik, pjesnik i pisac
