I gledaš Ga na križu izmučena do kraja, te ti i dalje nije jasno. Kako je tako miran unatoč patnjama koje se teško mogu riječima opisati.
Odakle ta snaga kada je iscrpljen do kraja. Kako i dalje izgovara toliko smislene riječi, kada nitko ne bi mogao ni progovoriti. Umire, a živi. Plače, ali tješi sve oko sebe. Mora da to što visi je nešto jače od sve tuge i patnje, jače od svake boli i suze. Nešto što se teško može opisati u tisućama svetih stranica, a opet stane u jednu riječ – ljubav.