Osjetivši obavezu i dug prema jednoj osobi i jednom životu, onom pokojnog borovičkog župnika vlč. Perice Majića, odlučili smo kako bi bilo dobro i poželjno otići na njegov grob i pomoliti se za pokoj njegove duše. Zahvaliti Bogu na daru njegova života i djelovanja, te daru svećeničkog poziva i poznavanja njega, odlučili smo da ćemo na obljetnicu njegove smrti 22. kolovoza 2020. godine, otići u Prud, njegovu rodnu župu i mjesto posljednjeg počinka.
U subotu, 22.08.2020. godine na spomendan Marije Kraljice, skupina od šest osoba iz Borovice zaputila se ranim jutrom put Bosanske Posavine, u mjesto Prud kod Bosanskog Šamca. To rano sunčano jutro, probudilo je i na put pozvalo: Nikolu Šimića, Grgu Vukančića, Nevenku Bartolović, Anu Nikolić, Luciju Djaković i Vladu Vrebca, župnika u Borovici. Krenuli smo iz Borovice u sedam sati u jutro, preporučivši se Bogu i Gospi, preko Donje Borovice, Kopijara i Kraljeve Sutjeske sišli smo u Kakanj, u dolinu rijeke Bosne. Dočekalo nas je prohladno i maglovito jutro. Autoputom došli smo do Zenice, a onda magistralom nastavili svoj put do Lug – Brankovića, gdje smo napravili pauzu i popili jutarnju kavu. Magla i jutarnja studen do tog se trenutka već bila dobrano razišla, te nas je ostatak puta pratilo sunce, koje je polako ali sigurno pojačavalo svoju toplinu. Preko Doboja, Šešlija, Odžaka i Gornje Dubice stigli smo u jedanaest sati u Prud, pred župnu crkvu sv. Roka. Dočekao nas je domaći župnik i sin Posavine vlč. Đuro Arlović, koji je bio i župnik u Borovici. Srdačno smo se pozdravili, te sjeli smo vani za stol, gdje nas je župnik domaćin ponudio osvježenjem.
S njim smo se zadržali u ugodnu razgovoru, te smo u međuvremenu dočekali i oca pokojnog vlč. Perice Majića, g. Marka Majića. Nastavili smo naš razgovor u prisjećanju na pokojnog vlč. Pericu i njegove doživljaje i šestogodišnji život u Borovici i s Borovičanima. Kako je naše predviđanje bilo da ćemo stići kasnije sat vremena, onda je i sveta Misa za pokojnog Pericu bila predviđena sat vremena kasnije, kako bi se okupila i rodbina koja je u mjestu. To jutro je već bila sveta Misa u osam sati u Prudu za pokoj duše vlč. Perice Majića. Prema dogovoru s Markom Majićem, svetu Misu smo slavili u pola jedan u župnoj crkvi sv. Roka u Prudu. Predslavio ju je trenutni župnik borovički vlč. Vlado Vrebac. U svojoj kratkoj homiliji dotakao se spomendana Marije Kraljice, ali i života pokojnog svećenika Perice Majića. Nakon svete Mise, zadržali smo se još u ugodnu razgovoru s rodbinom koja je u međuvremenu prispjela u dvorište župne crkve. U dogovoru s njima zaputili smo se na groblje, gdje smo na grobu, posljednjem počivalištu zemnih ostataka vlč. Perice Majića i majke mu Tere, izmolili opijelo i položili cvijeće i zapalili svijeće. Oprostivši se sa obitelji pokojnika i vlč. Đurom, krenuli smo nazad u naše bosanske planine i našu Borovicu. U Gornjoj Dubici, u lokalnom ugostiteljskom objektu, napravili smo pauzu za ručak, gdje smo sabrali naše dojmove. Nakon ručka, nastavili smo svoj put nazad kući, praćeni vrelinom popodnevnog sunca. U Doboju smo napravili kratku pauzu kako bismo obnovili naše vodene zalihe i ugasili nesmiljenu žeđ, koja nas je poradi sparine i vrućine morila.
U sedam sati navečer bili smo u našoj Donjoj Borovici, gdje smo se oprostili od Grge, a mi ostali krenuli smo put Gornje Borovice, gdje smo se rastali i pozdravili i mi ostali. Zaželjevši jedni drugima laku i mirnu noć, svako se zaputio svojoj kući na osvježenje i noćni počinak. Tako smo i mi na drugu obljetnicu smrti, odužili se molitvom i pohodom grobu, čovjeku i svećeniku kojem je Borovica ostala u srcu, kao da je rođen u njoj. Njemu koji je imao u planu vratiti se u svoju Borovicu, ako pobijedi zloćudnu bolest, koja je nažalost bila jača od njegovih snaga i želja, molimo i želimo vječni mir i počinak u kraljevstu Oca Nebeskog i Marije Kraljice apostola. Neka u društvu Isusa Krista i svetaca, nadamo se, zagovara i moli za svoju voljenu Borovicu i Borovičane, koje je toliko volio, s njima molio i živio, kako bi i Borovica oživjela novim životom. Pokojnom Perici Majiću, svećeniku Kristovu, neka je vječni pokoj, slava nebeska i hvala za sve što je činio, ne samo u Borovici, nego i na drugim službama, kojima je služio Bogu, Crkvi i svome hrvatskom narodu. Pokoj vječni daruj mu Gospodine, i svjetlost vječna neka mu svijetli! Počivao u miru Božjem!
