Povodom smrti Patera Zorislava Nikolića

P. Zorislav NIKOLIĆ, SJ
(14. 9. 1941. – 26. 9. 2009.)
26. rujna 2009. u 1h30 minuta prestalo je kucati srce čovjeka, svećenika, redovnika, dragog subrata, dušobrižnika, koje je bilo puno ljubavi prema hrvatskoj zajednici u Parizu kojoj je posvetio 23 godine svoga života u nesebičnom služenju.

Ispraćaj iz naše crkve sv Ćirila i Metoda u Parizu bio je 30. rujna u 16 sati uz nazočnost njegova brata svećenika – isusovca  Pere i sestre Ivanke, velikog broja vjernika, brojnih svećenika iz pariške biskupije, isusovačke zajednice u Parizu, svećenika nama susjedne župe te naših hrvatskih svećenika iz Nice, Lyona i Pariza. Sprovod je bio na zagrebačkom groblju Mirogoju 2. listopada, na blagdan Anđela Čuvara. Sprovod je predvodio pomoćni zagrebački biskup Valentin Pozaić a govor na grobu održao je provincijal Ivan Koprek. Nakon sprovoda u župnoj crkvi Bezgrješnog Srca Marijina slavljena je sveta misa koju je predvodio provincijal Ivan Koprek a nakon evanđelja prigodnu propovijed održao je p. Mato Antunović, voditelj Misije u Parizu. Na kraju mise u ime svoje braće i sestara te sve rodbine svima se zahvalio p. Pero Nikolić, Zorislavov brat, posebno istaknuvši svjedočenje nekih vjernika koji su Zorislava jednostavno označili kao čovjeka koji zrači dobrotom.
Pater  Zorislav je svoj svećenički moto“ Daj mi Gospodine da te ljubem, ljubeći druge i da ti služim služeći drugima“ doista živio cijeli svoj svećenički vijek  koje je trajao 38 godina.

 Evo što o njemu kažu njegova subraća iz Pariza i Zagreba , njegovi župljani iz Hrvatske zajednice u Parizu te ostali prijatelji koji su ga poznavali:

1.)    Oproštajna misa – ispraćaj

Pariz, 30. rujna 2009.

Iz propovijedi P. Mate Antunovića, voditelja HK Misije

Braćo i sestre!

26. rujna 2009. u 1h30 minuta prestalo je kucati srce čovjeka, svećenika, redovnika, dragog subrata, dušobrižnika, koje je bilo puno ljubavi prema ovoj Misiji, prema ovoj zajednici kojoj je posvetio 23 godine svoga života, svoga nesebičnog služenja. Proživio je 68. godina života, 37. godina svećeništva i 51. godinu redovništva.

P. Zorislav je rođen 14. rujna 1941. u Borovici, općina Vareš, BiH.

Stupio je u Družbu Isusovu (isusovački red) 15. srpnja 1958. u Zagrebu. Zaređen je za svećenika 25. lipnja 1972. u Zagrebu. Osim njega još su mu dvojica braće postali svećenici: brat Pero isusovac, koji je tu danas s nama i brat Mijo, biskupijski svećenik, sarajevske nadbiskupije.

Prije dolaska u Pariz p. Zorislav djelovao je na župama Zamet kod Rijeke i Podvinje kod Slavonskog Broda. Iako je to bilo davno ljudi ga se i danas rado sjećaju. 1986. godine poglavari ga šalju u Pariz da preuzme vodstvo Misije i kao svećenik djeluje pune 23. godine među iseljenim Hrvatima, sve do svoje srmti. Kroz sve te godine svoga rada pokazivao je svojom upornošću svoju nesebičnu ljubav prema Bogu i ovoj ovoj zajednici kojoj je služio. Posebno u teškim godinama rata kada je trebalo istovremeno dograđivati ovo zdalje, ovu crkvu i centar i pomagati napaćejoj domovini njegova upornost, zauzetost, briga i ljubav došla je posebno do izražaja. Ponekad neshvaćen od drugih, krivo tumačen,  nije se dao pokolebati jer je imao jasan cilj nastojati osigurati ovoj zajednici zajedno s njom prikladan prostor za vjerska i druga okupljanja i da ova njegova zajednica ostane vjerna svome Bogu i svome rodu. Na to je poticao i opominjao po uzoru na svetog Pavla koji kaže pišući Timoteju:  „Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom koji će suditi žive i mrtve, i njegovim dolaskom i njegovim kraljevstvom: propovijedaj riječ, pristupi k vjernicima, bilo da im je zgodno, bilo nezgodno, kori, prijeti, opominji u svoj strpljivosti i svakoj vrsti pouke.“  Znam i svjedočim, jer sam imao priliku i čast živjeti i surađivati s njim punih dvanaest godina, da je njegovo srce bilo i ostalo puno ljubavi prema Bogu prema ovoj zajednici, prema svome  narodu,  svojoj domovini i svakome čovjeku. S koliko je žara i upornosti obilazio vas u vašim domovima, interesirao se za svakoga, živio za sve. Kolike bi samo znao obići i u domovini za vrijeme svoga godišnjeg odmora što je učinio i ovoga posljednjeg. Želio je doći svakome, podijeliti s njim i radost i tugu, i dobro i zlo.

Da, vi ste izgubili pastira, dušobrižnika ja sam izgubio gragog subrata i suradnika. Danas dok se opraštamo od njega i on od nas u ovoj crkvi u koju je toliko uložio, u nama se bude dvostruki osjećaji: osjećaji žalosti što nam odlazi stup ove zajednice ali i osjećaji ponosa i zahvalnosti Bogu što smo ga imali, što nam ga je podario. On je pošao onamo kamo je i svima nama cilj, Ocu Nebeskome. Čitav njegov život je bio prožet tom nakanom. Prema Ocu Nebeskom, prema Bogu nastojao je upućivati svakoga od vas, svojim poticajima, savjetima pa ponekad i ukorima. Vjerujem i nadam da će nam ostati dugo u našim ušima i našim srcima njegov česti poziv da ne zaboravimo Boga, da ne zaboravimo svoju vjeru, svoju domovinu, da ne zaboravimo nedjeljne svete mise, svakodnevne molitve i da ne zaboravimo ovu našu crkvu i ovu zajednicu.

I dok je ležao u bolnici nakon operacije i toliko vaših telefonskih poziva, zanimanja kako mu je, molitava i postova upućenih Gospodinu da nam ozdravi. Dragi naš patre Zorislave osjetio sam i doživio koliko te ova zajednica voli i cijeni, koliko si joj značio i koliko ćeš joj nedostajati. Ali, Gospodinu se svidjelo pozvati ga k sebi. Gospodin je učinio ono što ja za njega najbolje, da bude u njegovoj blizini. Stoga naše molitve i žrtve prikazane za njega nisu ostale ne uslišane nego ih je uslišio za ono što je najbolje za njega.

Dok se danas opraštamo na zemlji od njega, želim vas potaknuti da i nas vodi i nosi naprijed u životu koji je pred nama, vjera, snaga i ljubav koju je živio u životu pokojni pater Zorislav. Mi kršćani i dok tugujemo zbog neizbježne smrti, tješimo se svjetlom besmrtnosti, jer znamo da smo na krštenju primili svjetlo Kristovo, simbol vječnog života i neumrle nade. Neka se toj uskrsnoj nadi pridruži naša žarka molitva za pokoj njegove duše. Neka naša molitva bude duhovna potpora svima koji su pogođeni njegovom smrću. I neka nas sve krijepi utjeha vjere i nada u vječni život.

A tebe, dragi patre Zorislave, neka Gospodin nagradi vječnim dobrima za svako učinjeno dobro djelo, za svaku riječ ohrabrenja, podrške i utjehe a mi ćemo te se  sjećati  u svojim molitvama!

POČIVAO U MIRU BOŽJEM!

2.) P. Zorislav Nikolić, SJ  (14.9.1941. – 26.9.2009.)
Piše: Antun Volenik, SJ

 Velikom brzinom napredovala je zloćudna bolest, a onda je, nakon teške operacije, p. Zorislav preminuo. Sprovod je bio na Mirogoju 2. listopada, na blagdan Anđela čuvara i Prvi petak. Piše nam njegov suradnik.