Ovoga došašća (adventa) iščekujemo i pripravljamo se za našu najradosniju svetkovinu Božić – rođenje Isusa Krista.
Slaveći rođendan mi smo uvijek pretjerano sretni i veseli želeći učiniti dan rođenja nezaboravnim, takvim da se o njemu priča sve do slijedećega slavlja. Pripravljajući se za svoj osobni rođendan pažljivo biramo goste, mjesto slavlja, količinu hrane i pića. O vanjskom izgledu da ne govorim, sve mora biti tip-top i pod špagu. Ne smije se dogoditi ništa neočekivano jer će tada nastupiti veliko razočaranje gdje osoba sama sebe pita, „Zar ja ovo zaslužujem, što sam Bogu skrivio/la?“
Nekako mi se čini da se slično pripravljamo i za proslavu Kristova rođendana, čast izuzetcima. Svake godine proslavljajući Božić mi ostajemo isti, ne mijenjamo se u duhovnom smislu, živeći u svojevrsnoj žabokrečini svoje osrednjosti. Zapamtite, u duhovnom smislu, tko ne napreduje taj nazaduje. Strašne su ovo riječi koje bi trebale taknuti u srce svakoga iskrenoga čovjeka, vjernika i katolika. Ovo je poziv na buđenje. Božić nam donosi dvojaku poruku : probudi se čovječe i ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga, bez kalkulacija.
Probudi se čovječe. Probudit se možemo tek onda kada shvatimo veličinu Božjega zahvata. Bog preko ponizne BD Marije i sv. Josipa, Isusova poočima na Zemlju daje svoga Sina, koji se rađa za nas, propovijeda, djeluje kako bi nama bio uzor. Kako bih Vam dočarao veličinu Kristova rođenja donosim tekst belgijskog isusovca p. Lamberta Nobena koji napisa:
Rodio sam se gol, kaže Bog, da se ti možeš odreći samog sebe.
Rodio sam se kao siromah da ti u meni možeš pronaći svoje bogatstvo.
Rodio sam se kao malen da ti ne želiš vladati drugima.
Rodio sam se u staji, da ti naučiš posvećivati svaki prostor.
Rodio sam se u špilji, da svaki čovjek dobre volje ima pristup k meni.
Rodio sam se slabašan, da me se nikada ne bojiš.
Rodio sam se bez oružja, da ti imaš povjerenje u moju dobrotu.
Rodio sam se iz ljubavi, da ti nikada ne počneš dvojiti u moju ljubav.
Rodio sam se noću, da povjeruješ kako mogu prosvijetliti svaku stvarnost.
Rodio sam se kao čovjek, da se ti nikada ne sramiš biti ono što jesi.
Rodio sam se kao Marijin sin, da i ti možeš imati majku.
Rodio sam se kao sin kojeg je Josip prihvatio, da ti razumiješ kako je pravi otac onaj koji daruje ljubav i zaštitu.
Rodio sam se u jednostavnosti, da ti ne budeš složen.
Rodio sam se ponižen, da ti možeš izbjeći svaku oholost.
Rodio sam se u skrovitosti, da ti možeš izbjegavati svako isticanje.
Rodio sam se kao dijete, da ti naučiš biti jednostavan kao dijete.
Rodio sam se zbog tebe, da svi možemo poći u kuću Očevu.
Ove riječi su dovoljne, ne treba im dodatno tumačenje dragi moji Borovičani. Buđenje. Shvatimo veličinu Kristova rođenja.
Drugotni poziv Božića je ljubiti bližnjega kao sebe samoga. Nije Isus Krist rođen radi sebe niti ga je Bog poslao zato što mu je bilo dosadno. Bog ga šalje da nama pokaže kako treba ljubiti čovjeka, svoga bližnjega. Danas nam je najlakše buljiti u svoj mobitel, razmišljati o svojim mukama, žaliti se kako nam je teško i kako nemamo vremena za sebe kamoli za druge. Napose Vama u inostranstvu u samom startu nedostaju tri sata. Učinio bih ovo ili ono ali nemam dovoljno vremena. Zanemarujući bližnje zanemarujemo sebe jer je čovjek društveno biće, biće odnosa, razgovora, dijaloga. Nitko od nas ne može biti sam, izoliran i ostvarit se kao čovjek. Grčki filozof Aristotel ne jednom mjestu zapisa : „Čovjek koji živi sam ili je Bog ili životinja“. Neka nam ovaj Božić postavi i odgovori na to pitanje, gdje ja pripadam i koja su moja stremljenja. Jesam li se možda izgubio u svojim poslovima postavši samo biće koje radi a ne osjeća, dakle, ROBOT. Ovih dana se unutar njemačkog govornog područja pojavila reklama o jednom starcu kojemu je umrla žena a sva djeca su mu raspoređena po cijelom svijetu hiteći za svojim poslom i svojim životom. Došao je prvi Božić, otac je djeci spremio čestitku za Božić i pozivnicu neka sa njim proslave Božićne blagdane. Naravno, djeca odgovaraju kako nemaju vremena, moraju do kasno raditi i skupo bi bilo doći iz Amerike, Kanade i Australije dočekati Božić s njim. Otac je ostao tužan i zatečen, tko od roditelja na isti način ne bi doživio takve odgovore.
Došao slijedeći Božić, stari otac, mudar, spremio je svojoj djeci svoju osmrtnicu, sa mjestom ispraćaja i ukopa. Sva djeca kada su vidjela osmrtnicu briznula su u plač. Bili su u nevjerici. Sve su odgodili i krenuli put rodne kuće na ispraćaj. Svi su zajedno ušli u rodnu kuću, iščekujući u dnevnom boravku vidjeti očev lijes. Ušavši, vidjeli su stol pripravljen za slavlje, trpeza postavljena, svijeće gore, a otac izlazi sa prigodnom puricom za slavljeničku večeru.
Kao vjernici, a prvenstveno kao ljudi imamo poziv suosjećati sa drugima i pomagati im. Ova reklama prikazuje zanemarenoga roditelja, a koliko nas zanemaruje svoje prijatelje, susjede, zemljake. Vjerujem da svi znate jednu osobu u Vašoj blizini koja će sama i bez ičega dočekati Božić, ne dopustite to dragi moji župljani. Ne dopustimo da nam srce okuje led, hladnoća, robotiziranost.
Neka iščekivanje Božića i proslava Božića potakne u nama obraćenje kako bi Bog bio zadovoljan sa nama, i tada nema sumnje da ćemo biti na raspolaganju bližnjima povećavajući osobnu sreću i blagoslov, jer blaženije je davati nego primati.
Pozdrav sa Požeblja od župnika Ivana Butuma i svih stanovnika Borovice.