Najpoznatije hrvatsko Marijino svetište Marija Bistrica...
Smješteno 40 km sjeveroistočno od glavnoga hrvatskog grada Zagreba, na sjevernom gorskom krilu Medvednice, vjekovima je središnje mjesto u vjerničkom životu hrvatskoga naroda. Ono što je Francuzima Lourdes, Portugalcima Fatima, Talijanima Loreto, Poljacima Čenstohova, Austrijancima Mariazell, Hrvatima je to živopisna Marija Bistrica. Svetište Majke Božje Bistričke imalo je i ima vidno mjesto u marijanskoj geografiji hrvatskoga naroda. U Mariju Bistricu već se stoljećima slijevaju vjernička mnoštva iz svih hrvatskih krajeva i inozemstva; ali i pojedinci koji ovamo dolaze u tišini osobnoga hodočašća, tražeći i nalazeći svoj duhovni mir.
Tako je bilo 8. listopada 2016., kada se u Mariji Bistrici okupilo oko 20.000,00 ljudi katolika, Hrvata žednih Boga koji su porijeklom iz BiH i Hrvatske. Svetu misu uz 80 – ak svećenika slavio je Vinko kard. Puljić koji je sve okupljenje ohrabrio i pozvao na življenje katoličke vjere pri čemu se dotakao mnogih tema gdje je kritizirao naša ljudska očekivanja iz političkoga miljea pri čemu mi ne dajemo svoj obol za opstanak našeg imena i prezimena na našim vjekovnim područjima. Nakon svete mise u 14.30 h uslijedio je Put križa koji je predvodio msgr. Franjo Komarica, banjalučki biskup. Bog nas je dragi pogledao i nasmijao nam se poklonivši nam uistinu lijepo vrijeme.
Nakon duhovnoga sadržaja imali smo vrijeme za odmor do početka zajedničkoga druženja u dvorani u Savskom Nartu gdje se okupilo oko 160 Borovičana. Jasno, i ovdje smo duhovno obogaćeni jer smo susreli ljude koje nismo dugo vidjeli a dragi su našim srcima. Za cjelokupnu organizaciju se pobrinuo g. Boris Kojić kojemu ovom prigodom od srca zahvaljujem na sposobnosti, htijenju i srdačnom domaćinstvu za sve nas. BORO HVALA.
Sutradan, 09. listopada, nedjelja okupili smo se na misnom slavlju u župi Jordanovac u 15 h. Okupljenih vjernika zajedno s djecom bijaše oko 80 – ak.
Svima zahvaljujem koji su uzeli truda pa došli u Mariju Bistricu i u Zagreb. Zahvaljujem našem domaćinu p. Blaženku Nikoliću na gostoprimstvu i p. Peri Nikoliću koji nam se pridružio na misnom slavlju i post-misnom sastanku Zavičajne zajednice Borovičana. Na žalost, bilo je tu još Borovičana laika ali i duhovnih zvanja koji su nam se mogli pridružiti a nisu. No, valja će im Bog prosvijetliti pamet.
Zahvaljujem na darovima koji ste se usudili pomoći župnika za kupovinu auta i njegove potrebe.
Na koncu ovoga osvrta, pitam, zbog čega je duplo više ljudi na fešti nego na misi? Zanima me, jesu li naši sastanci kako bi se feštalo, veselilo,popilo ili kako bi se i misu pohodilo?
VAŠ BOROVIČKI, Ivan Butum, od srca pozdravlja.